210109 Voijvodina Europa Serbien

Usko lice Demuša Dačaja, njegove ruke i odjeća - sve je bijelo od brašna. On sjedi mirno na rubu svog istrošenog kauča u maloj stražnjoj sobici svoje pekare. Dućan, jednako kao i obiteljski stan iznad njega, nalaze se u središtu Novog Bečeja. Grad ima oko 15.000 stanovnika i obitelj Dačej je jedina albanska obitelj. Ovamo su se doselili još prije tridesetak godina sa Kosova, otišavši trbuhom za kruhom. Sa svojim susjedima nikada nisu imali problema, sve do veljače prošle godine, nekoliko dana nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost, priča Demuš. Tada su u sred noći nepoznati počinioci na njegov dućan počeli bacati kamenje. Staklo je bilo razbijeno, na podu su ležale krhotine.

Tih su dana na obitelj Dačaj izvršena tri napada - letjele su cigle, razbijena su vrata. Jedan pijan mladić je uhićen, kasnije je pušten - osuđen nije bio nitko. Ali, kako naglašava Demuš, nakon napada su došli srpski susjedi i prijatelji i osudili napade. Pekara je dobila i policijsku zaštitu. Danas je opet sve normalno, samo što su na prozorima zaštitne rešetke. Ali ljudi dolaze i kupuju kruh i burek.

Integracija da, asimilacija ne

U tjednima nakon proglašenja nezavisnosti Kosova u Vojvodini je prema policijskim navodima došlo do 200 incidenata u kojima su cilj napada srpskih nacionalista bili Albanci ili njihova imovina. Opasne pojave u pokrajini u kojoj žive pripadnici oko 30 različitih nacionalnih grupa i desetak različitih religija.

Na tržnici u Novom Sadu seljaci nude ribu, perad, voće, povrće. Hrvati, Slovaci, Rumunji ili Rusini nude svoje proizvode, kobasice, ukiseljeno povrće ili ajvar. Tu nitko nikoga ne pita koje je nacionalnosti - razgovara se samo o cijeni ponuđenih proizvoda i njihovoj kvaliteti.

U središtu Novog Sada se nalazi zgrada pokrajinske vlade. Ana Tomanova-Makanova je dopredsjednica Vlade i jedna je od oko 60.000 pripadnika slovačke manjine u Vojvodini. Slovaci su dobro integrirana manjina, lojalna državi. Ali unatoč tomu oni se ne utapaju u većinu - zadržali su pravo da budu drugačiji, njeguju svoj jezik i kulturu.

Nacionalna raznolikost ima i realne prednosti. Tako primjerice poduzetnici iz EU-a pokazuju interes za Vojvodinu, recimo Slovačka traži suradnike i među vojvođanskim Slovacima. Poznavanje jezika je velika prednost, napominje Tomanova-Makanova.

Veća sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti

Nacionalne manjine čine trećinu stanovništva Vojvodine, učenje i uporaba materinjeg jezika im je zakonski zajamčena. Ali nije uvijek jednostavno to pravo i realizirati, napominje Zoltan Gabor, vojvođanski pučki pravobranitelj, jer za obrazovanje na materinjem jeziku nije dovoljna samo učionica - prije svega je potrebno imati učitelje koji su u stanju nastavu obavljati na materinjem jeziku. U stručnim predmetima to često naprosto nije moguće.

Pritom broj zajednica nacionalnih manjina u Vojvodini i dalje raste, objašnjava uz smiješak Zoltan Gabor: neki koji su se ranije izjašnjavali kao Hrvati ili Jugoslaveni, sada kažu kako su Bunjevci. Još se ne zna koliko ih ima a pitanje je i što će biti s njima srodnim Šokcima. Njih je ponajviše na sjeveru Vojvodine.

To svakako ima veze i s činjenicom da je danas jednostavnije izražavati svoju nacionalnu pripadnost no ranije. Ali u potpunosti okončana pretvorba Vojvodine iz zatvorenog u otvoreno multikulturalno društvo još nije. Građanska hrabrost tu igra veliku ulogu. Kada je prije 11 mjeseci u Vojvodini došlo do serije napada na Albance, u Subotici su srpski nacionalisti bojkotirali jednu albansku pekaru. Bojkot je obustavljen tek kada su se pučki pravobranitelj i predsjednik pokrajinske Vlade otputili do pekare i tamo demonstrativno doručkovali.