Vrijeme da se označe logori u Srbiji?

Mirovna organizacija Žene u crnom i umjetnička asocijacija Art Klinika iz Novog Sada, obratile su se prije nekoliko dana zastupnicima Skupštine grada Zrenjanina i članovima Komisije za utvrđivanje naziva trgova i ulica, sa zahtjevom da podrže prijedlog za postavljanje spomen ploča na mjestima logora Stajićevo i Begejci.

„Uvjerene smo da je sada pravi trenutak da se taj nedopustivi propust ispravi. Naime, 18. studenog 2011. godine navršava se dvadeset godina od pada Vukovara, poslije opsade duge 87 dana, a istog dana osnovan je i logor Stajićevo. U logorima u Vojvodini, kao što je poznato i pouzdano dokumentirano, ubijen je veći broj hrvatskih ratnih zarobljenika, dok su ostali bili izloženi nečovječnom postupanju, zbog čega su mnogi od njih postali invalidi”, navodi se, između ostalog, u zahtjevu.

Na teritoriju Srbije tijekom devedesetih godina postojali su logori za zarobljene vojnike i civile s ratom zahvaćenih teritorija – prvenstveno iz Hrvatske i BiH. Međutim, Srbija do danas službeno nije priznala postojanje logora, iako je, prema podacima Udruženja pravnika “Vukovar 1991”, u njima ubijeno, najmanje 19 osoba.

Prema riječima Nikole Džafe iz Art klinike, na ovaj način žele da podsjetiti što se dogodilo u Zrenjaninu.

„Radimo ovo da se ne zaboravi i da se reagira. Sjeäanje je tu najbitnije. Ukoliko ovo prepustimo aktualnom društvenom kotekstu, zločin će se zaboraviti”, pojasnio je Džafo.

Neuspješni pokušaji postavljanja obilježja

Poslednji pokušaj postavljanja ploče zbio se 2009. godine, kad su predstavnici Udruženja pravnika „Vukovar 1991“ predali zahtjev gradskim vlastima te vlastima Srbije. Predsjednik gradske skupštine Aleksandar Marton je u osobno ime podržao ovu akciju, ali gradski zastupnici o tomu nikad nisu raspravljali. Policija je naknadno priopćila da organizatorima akcije ne može jamčiti sigurnost, pa je ona otkazana. Ispred Stajićeva i Begejaca svaki dan se okupljala nekolicina tzv. patriotskih snaga i članova udruženja veterana i prosvjedovala protiv postavljanja ploče, da bi na kraju i predsjedniku skupštine bile upućene prijetnje smrću.

Srđan Đurić iz zrenjaninske organizacije „Paor” kaže da građani Zrenjanina nemaju stajalište o tomu je li postavljanje ploča potrebno ili ne.

„Za izgradnju mira ovo je prijeko potrebno. Zrenjanin će se prije ili kasnije morati suočiti s vlastiotm prošlošću, logorima i sudjelovanjem velikog broja ljudi odavde u ratovima na prostoru bivše SFRJ. Smatram da akcija nije sigurna jer lokalne gradske strukture nisu javno i jasno podržale tu akciju. Mislim da je potrebno konzultirati i udruženja veterana, da bi se izbjegli incidenti”, kaže Đurić.

Ne bi se miješali

U izjavi za srbijanske medije potpredsjednik zrenjaninskog parlamenta Predrag Jeremić rekao je da je dobio inicijativu i da je u pitanju tema koja prelazi lokalne okvire.

„Mi smo tu da bi se bavili problemima grada. Stajalište Demokratske stranke kojoj pripadam i lokalnih čelnika je i sada, kao i prije dvije godine kada je bilo masovnih prosvjeda ratnih vojnih invalida zbog istog razloga, da takve stvari treba prepustiti državnom vrhu. Poznato je kakvu politiku vodi Boris Tadić, to je politika izmirenja i regionalne suradnje, i mi tu politiku podržavamo. Zato mislim da je previše da mi kao lokalni čelnici i političari nižeg ranga ulazimo, na svoju ruku, u jednu tako osjetljivu oblast. Mislim da je država već učinila dosta na tom polju. Neke stvari treba prepustiti sudovima, ne možemo se voditi navodima iz medija i na temelju toga postavljati ploče ili proglašavati imena ulica”, kazao je i dodao da zastupnici parlamenta nemaju konačano mišljenje „po pitanju nekakvih logora i zato mislim da nije na nama da sudimo o tome”.

Bivši logoraš i predsjednik Udruženja pravnika „Vukovar 1991” Zoran Šangut kaže za Deutsche Welle da pozdravlja akciju, pogotovo jer inicijativa ovaj put stiže iz Srbije.

„Mi smo u svibnju ove godine bili kod veleposlanika Srbije u Hrvatskoj Stanimira Vukičevića i s njim smo razgovarali oko postavljanja te spomen ploče. On je rekao da će razgovarati s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem i da će nas o tome izvjestiti, što se nije deogodilo. Sami smo tražili prijem kod Borisa Tadića i do danas nam nije odgovoreno. Drago nam je da se i u Srbiji događaju ovakve inicijative. To samo pokazuje da bez obzira o kojem se društvu radilo, postoje ljudi koji su za to da se ratni zločini i oni koji koji su odgovorni za njih, procesuiraju. Isto tamo gdje su se događala stravična ubojstva, da se obilježe i da se svi prisjećamo onih žrtava kao zalog za budućnost. Da se to više nikada ne smije ponoviti”, kazao je Šangut.

Točan broj logora na teritoriju Srbije nije poznat. Hrvatsko društvo logoraša barata s brojem od preko 30. Ono što se sa sigurnošću zna je da su pet najvećih bili Stajićevo, Begejci, VIZ Beograd, Sremska Mitrovica i Niš. U njih su početkom rata smještani zarobljeni civili i vojnici mahom s vukovarskog područja. Obzirom da su prethodni pokušaji obilježavanja mjesta logora propali, sugovornici Deutsche Wellea se slažu da je za uspjeh ove akcije potrebna i volja države.

„Stranke na vlasti ne dozvoljavaju da se prava istina sazna. Kada one odluče da je vrijeme da ti zločini budu službeno prizanti, to će se dogoditi, ili se kao druga opcija, neće više nikada pričati. Ovo je jedno raspušteno stanje u kojem sada sve može. Mi možemo pisati da je tamo postojao logor, raditi svašta, a oni da nam ništa ne rade. I tako postižu svoj cilj”, pojasnio je Džafa.

Nove optužnice i stare prijave

Negdje u isto vrijeme kada su ŽUC i Art klinika podnijeli zahtjev za postavljanje spomen ploča, Hrvatska je Srbiji poslala kompletiranu optužnicu protiv bivšeg načlenika "Uprave za bezbednost" Aleksandra Vasiljevića i drugih na osnovu zapovjedne odgovornosti za logore u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Prijava protiv NN lica za ratne zločine u logorima u Srbiji, koju je 2008. godine Tužilaštvu za ratne zločine podnijelo Udruženje Vukovar, još uvijek stoji u ladicama i skuplja prašinu. Iz Tužilaštva tvrde cijelo to vrijeme da je prijava u predistražnom postupku.

„Umjesto tvrdokornog ustrajanja na poricanju zločina počinjenih u naše ime i relativiranja nedavne prošlosti, došlo je, duboko smo uvjerene, vrijeme za početak priznanja odgovornosti za zločine: prema žrtvama zločina u koncentracijskim logorima, prema građankama i građanima Srbije u čije su ime oni izvršeni, prema državi u kojoj živimo. Postavljanje spomen ploča predstavljalo bi čin moralne i ljudske odgovornosti članica i članova Komisije i svih zasdtupnica i zastupnica Skupštine Grada Zrenjanina, kao i države Srbije. To bi vodilo prevazilaženju prošlosti i stvaranju perspektive za budućnost slobodnu od nasilja, zla i nehumanosti. Vjerujemo da ćete biti na visini vašeg povijesnog zadataka i da ćete se oduprijeti onima koji svojim poricanjem zločina Srbiju vode u propast”, zaključile su Žene u crnom i Art klinika u svom priopćenju.

Autorica: Žarka Radoja, Beograd

Odg. ur.: Snježana Kobešćak