Wałęsa: "Treba graditi državu Europu“

DW: Mnoge zemlje istočne i južne Europe zavide Poljskoj na demokratskim promjenama i gospodarskom napretku postignutom u zadnja dva desetljeća, kojima ste vi značajno doprinijeli. Unatoč tomu, deseci tisuća Poljaka su nedavno izašli na ulice Varšave kako bi prosvjedovali protiv politike liberalne vlade Donalda Tuska. Prema anketama, trenutačno najveću popularnost uživa nacionalno-konzervativni oporbeni čelnik Jaroslaw Kaczynski. Što se zbiva s Poljskom?

Lech Walesa: Kao prvo, nismo imali 100 godina za razvoj demokracije i moramo maksimalno ubrzati da bismo dostigli Zapad. Pri tom ubrzanju svašta se nakupi. Drugo: Što je stotinu tisuća u odnosu na 40 milijuna? Da smo zbrojili nezadovoljstvo u bilo kojoj drugoj zemlji, čak i u bogatim zemljama, siguran sam da bi prosvjedi bili još većeg obima. Treće: naša demokracija se obranila. Istina, prosvjedovalo se, ali to su bili isključivo mirni prosvjedi. Sakupljali su se potpisi a račun za nezadovoljstvo građana će se isporučiti na sljedećim izborima. Dakle Poljska je sa svojom demokracijom položila ispit i može služiti kao primjer, kako se treba rješavati problem nezadovoljstva.

U razgovoru za njemački tjednik "Die Zeit" izrazili ste želju da Nijemci budu još hrabriji i imaju veći utjecaj na razvoj i planiranje Europe. Ali vi ste zbog svog angažmana za Europu usred krize postali žrtvenim jarcem. Angelu Merkel, na primjer, u grčkim medijima karikaturisti prikazuju u uniformi SS-a. Što mislite o njemačkoj europskoj politici?

Oduvijek je bilo tako da se napadaju politički vođe. Njemačka je jedna od najvažnijih igrača, i to u svakom području. Nijemci međutim preuzimaju i odgovornost u prevladavanju krize i razvijaju ideje za budućnost. I tako bi trebali i dalje raditi. U vremenima u kojima se ukidaju granice, radi se o pitanjima Europe, ne o pitanjima Njemačke ili Poljske. Radi se o Europi. Ne bismo više smjeli razmišljati u kategorijama unutar državnih granica. Postoje mnoge nove, vremenu primjerene teme, poput informacija, ekologije, krize, kao što je ova bankarska kriza. Tu se više ne radi o jednoj banci nego o odgovornom odnosu prema bankama općenito. Onda su tu još i pitanja novca: Njemačka ga ima, drugi nemaju. U Europi na primjer, trebamo dobru mrežu autocesta, u Albaniji također. Tamo i na drugim mjestima nema novaca za to, dakle Njemačka bi to trebala preuzeti a onda u sljedećih 50 godina dobiti taj novac natrag. Novac se ne smije čuvati u čarapi.

Čak i 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, u vezi s Njemačkom se spominju mnogi stereotipi i predrasude. Neće li se to još pojačati ako Njemačka još posvuda počne graditi i autoceste?

Ma ne. Za europsku integraciju mi trebamo blagostanje u Europi. Sukobe možemo izbjeći samo ukoliko na primjer posvuda gradimo autoceste, jer tada će se stanje posvuda popraviti. Postoji cijeli niz zadataka, na primjer komunikacijske mreže. Države koje imaju novac trebale bi ga dati na raspolaganje onim siromašnijim pa da im ga one onda polako vraćaju. To je dobar posao za sve uključene. Ova bi generacija trebala početi graditi državu Europu, ali pri tome biti pažljiva.

A kako bi to točno trebala raditi?

Nitko to ne zna točno. Da bi se to postiglo, trebamo veće europske strukture. Podjela i granice pripadaju povijesti. Nas u gotovo svim našim aktivnostima još sustižu ratovi i sjećanja. Ali polako se udaljavamo od toga. To je naporan proces, no mi smo svejedno prilično odmakli. Važno je da gradimo ujedinjenu Europu na zajedničkim vrijednostima, koje se međutim trenutačno još razlikuju od zemlje do zemlje. Moramo razviti svojevrsni katalog vrijednosti, neku vrstu "Deset zapovjedi božjih" koje će zajedno sastaviti vjernici svih vjera kao i ateisti. Na tom temelju se može graditi razvoj buduće Europe.

U nedjelju (29. rujna) slavite 70. rođendan. Kad se pogleda unatrag, zna se da ste vi značajno doprinijeli rušenju komunizma. Danas još uvijek postoje mnoge diktature koje proganjaju svoje građane, čak ubijaju. Što je vaš recept, kako se svladava diktatura?

Moj recept je: solidarnost. Naravno da će se ta solidarnost od zemlje do zemlje razlikovati. Isto tako, posebno je važno da se SAD, jedinu preostalu supersilu, ohrabruje da pomaže da se svijet postavi nanovo, da se svuda gdje se pojave antisemitizam, rasizam, etnička čišćenja ili kemijsko oružje, smjesta djeluje i uklanja probleme.

Električar po struci Lech Walesa je 1980. u Gdanjsku postao vođa Solidarnosti (Solidarnošć), prvog slobodnog sindikata u komunističkom istočnom bloku. 1983. je dobio Nobelovu nagradu za mir. Na prvim slobodnim izborima u njegovoj domovini, nakon pada komunizma, Poljaci su ga 1990. izabrali za predsjednika države.

Razgovor su vodili Barbara Cöllen i Bartosz Dudek.