Woodstock - tko ga se sjeća, nije bio tamo

20. srpnja 1969. godine ljudska noga je kročila na Mjesec, nekoliko tjedana kasnije, točnije od 15. do 18. kolovoza 1969., gotovo pola milijuna mladih okupiralo je livadu, 150 kilometra udaljenu od New Yorka. Još više njih zapelo je u prometnom krkljancu na putu prema malenom selu Bethel, 70 kilometara udaljenom od grada Woodstocka u državi New York. Mnoštvo školaraca, hipija, buntovnika bez razloga i rokera nije ni slutilo da tih ljetnih dana sudjeluju u nečem što će ući u kolektivno sjećanje kao najveći trenutak u rock 'n' roll povijesti, kao najveće hodočašće rock glazbe do dana današnjeg.

Na farmi lokalnog seljaka, Maxa Yasgura, održan je trodnevni rock festival, nazvan Woodstock po obližnjem istoimenom gradu. Recept za provod stoljeća bio je vrlo jednostavan - velika količina mladosti, dobra glazba u izobilju, posvuda blato do koljena, a sve to začinjeno pregrštom alkohola i marihuane, ponešto LSD-a i heroina. Dok se dolinom širio oblak marihuane, mladi su se prepuštali slobodnom seksu i sanjarenju o nekom boljem i ljepšem svijetu u kojem će crnci i bijelci biti braća, gdje neće biti nevaljalih političara i besmislenih ratova.

Seljak koji je ušao u rock povijest

Festival se isprva trebao održati u mjestu Wallkill. Međutim, gradski oci su samo mjesec ranije zabranili njegovo održavanje uz obrazloženje da pomoćni toaleti ne zadovoljavaju postojeći gradski pravilnik. Od potpune propasti organizatore je spasio lokalni farmer Max Yasgur. Organizatorima je ustupio svoje polje, a zauzvrat je dobio utjehu od tadašnjih 50.000, a današnjih pola milijuna dolara. Uoči festivala prodano je gotovo 200.000 ulaznica, pokazalo se premalo za bujicu koja je krenula prema livadi Maxa Yasgura. Nakon što je mnoštvo potrgalo žičanu ogradu, organizatorima nije preostalo ništa drugo nego proglasiti ulaz slobodnim. Osim livadom, farmer je mnoštvo snabdijevao mlijekom, sirom i maslacem. Vojska je helikopterima osiguravala hranu i osvježavajuće napitke. Na rubovima festivala niknule su privremene bolnice u kojima su liječnici zbrinjavali iznemogle posjetitelje koji su pokleknuli pred alkoholom i marihuanom. Više od 5 tisuća zatražilo je liječničku pomoć, njih 800 zbog predoziranja. Farmer je nakon dvije godine prodao imanje. Četiri godine nakon Woodstocka srce ga je izdalo, umro je u dobi od 53 godine.

Udri brigu na veselje

Bijeg od stvarnosti potrajao je tri dana. Amerika je tih godina bila razapeta između rasnih podjela i imperijalističkog rata u Vijetnamu iz kojeg se američka mladost nerijetko vraćala u mrtvačkim lijesovima. Woodstock je tih dana došao kao idealna pozornica za antiratno raspoloženje. Koktel pacifizma i hedonizma pokazao se kao pun pogodak. Krenulo je 15. kolovoza u 4 sata poslijepodne i nije se zaustavilo sljedeća 62 sata. Tri dana i noći na pozornici su se redali The Who, Joe Cocker, Jefferson Airplane, Janis Joplin, Creedence Clearwater Revival, Santana, Grateful Dead, Crosby, Stills, Nash & Young i Jimi Hendrix.

Oni koji su preživjeli pričaju da Janis Joplin nije oduševila. Navodno je za lošu predstavu kriv, prije svega, heroin. Posljednji je zasvirao Jimmy Hendrix što je vidjelo tek nekoliko desetaka tisuća posjetitelja, prije svega zbog lošeg vremena i tehničkih problema. Upravo se svirka na Woodstocku smatra Hendrixovim najboljom izvedbom. Ali nije mu ostalo još puno vremena, umro je sljedeće godine baš kao i Janis Joplin kojoj je heroin došao glave. Svjedoci pričaju, najbolji dojam ostavio je The Who. Razlog je možda i najveći honorar – 12.500 dolara.

Jednog pregazio traktor, ostali se predozirali

S Wodstocka se nisu vratila trojica, jednog je pregazio traktor na spavanju, dok su se ostala dvojica predozirala. Rođeno je i troje djece. BBC je nakon koncerta izvijestio. „Tisuće mladih vraćaju se kući s glazbenog festivala „Woodstock“, nakon tri dana seksa, droge i rock'n'rolla.“ Što je ostalo od Woodstocka? Osim gomile smeća, za svjedoke događaja svakako uspomena na izgubljenu mladost i jedno ljeto ljubavi. Za ostale, Wooodstock je postao simbol otpora, bunta i mladenačke naivnosti te vjere da glazba i ljubav mogu promijeniti svijet.

Za profesora novinarstva na sveučilištu Quinnipiac, Richa Hanleya, Woodstock je bio posljednji trzaj revolucionarnih 60-ih. Nakon festivala, „djeca cvijeća“ morala su od nečega preživjeti. Počeli su raditi, a s poslom je došao kraj zabavi. „Hipiji su danas postali republikanci. Umjesto LSD-a uzimaju Viagru i polako gube kosu“, ironičan je Hanley. 40 godina kasnije neki novi klinci imaju neke svoje idole, ideale i zablude. U međuvremenu, na Woodstocku se dobro zarađuje. Prema nekim procjenama na multimedijalnim i inim relikvijama vezanim uz Woodstock do današnjeg dana okrenuto je više od 200 milijuna dolara.

Autor: Goran Prokopec

Odg. urednica: Snježana Kobešćak