Zašto ne biti sebičan?

I prije nego što su objavljeni konačni rezultati referenduma o plaćanju potraživanja stranih (prije svega britanskih i nizozemskih) ulagača u fond Icesave kod banke Landesbanki, postalo je izvjesno kako se većina od 230.000 Islanđana s pravom glasa odlučila protiv.

Očito je prevladalo mišljenje kakvo zastupa i 33-godišnja Svanhvit Ingibergs: "Ja nisam sudjelovala u stvaranju dugova banaka i ne želim da naša djeca to moraju plaćati. Mislim da je bolje da se to riješi na sudu."

To je doista jedina preostala alternativa: kao što je izjavio i islandski ministar financija Steingrimur Sigfusson, "... jasno je da smo dosegli kraj puta gdje se pregovaralo" s vjerovnicima i sada je na Europskom sudu da donese pravorijek. Zapravo, mnogi koji su glasovali "ne" dobro znaju da tamo nemaju puno šanse, kao npr. 28-godišnja Thorgerdun Asgeirsdotir: "Znam da će nas to vjerojatno skupo stajati na međunarodnom planu, ali vrijedi ustrajati."

Premijerka Johanna Sigurdardottir nema niti najmanje dvojbi kako će ova odbijenica Island skupo - i preskupo stajati: "Izabrana je najgora opcija, a referendum je podijelio naciju u dva tabora." Podsjetimo: riječ je o oko 3,9 milijarde eura novca stranih ulagača, privučenih sjajnim perspektivama koje je preko interneta nudio fond Icesave, treće po veličini islandske banke Landsbanki.

Obzirom da se ta banka preračunala u trgovini kreditnim jamstvima na američkom tržištu nekretnina, nju je morao preuzeti islandski Odbor za nadzor financijskog poslovanja koji je podijelio banku i u dijelu opterećenom dugovanjima, u listopadu 2008. proglasio stečaj. Zapravo, vlade u Londonu i Haagu su svojim građanima veći isplatile odštetu za novac koje su uložili u Islandu, ali sada Island taj novac treba vratiti Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.

Obzirom da je Island i članica EFTA-e i kandidat za članstvo u Europskoj uniji, islandske vlasti su načelno bile spremne nadoknaditi štetu Britancima i Nizozemcima koji su bili glavne mušterije tog fonda, ali već u ožujku 2010. su građani Islanda odbili isplatu štete strancima. Cijena koju će Island platiti ovom novom odbijenicom nije samo pogoršanje odnosa s Europskom unijom i sudski proces koji će zasigurno dugo potrajati.

Glavni problem jest da je Island i dalje duboko u gospodarskim poteškoćama i da nakon rezultata ovog referenduma, jedva da može očekivati bilo čiji novac i investicije koje su nužno potrebne toj zemlji, smatra Elieen Zhang iz savjetničke kuće Standard & Poor's. Sve u svemu, i na Islandu mnogi misle kako bi ovaj "ne" tu zemlju mogao koštati - i to izraženo i eurima i centima - mnogo više nego da plati potraživanja, što će vrlo vjerojatno ionako jednom morati učiniti.

Osim gospodarske, Island bi ovim rezultatom mogao skliznuti i u političku krizu: premijerka Johanna Sigurdardottir se prije referenduma uvelike založila da Islanđani odobre naknadu štete strancima i rezultat je i njen osobni politički poraz. Za sada je neizvjesno, da li će premijerka, dosljedno njenom zalaganju, podnijeti ostavku na svoj položaj.

Autor: A. Šubić (Reuters, dpa, AP)