"Zabilježeni" problemi Hrvatske i Srbije

Susret predsjednika Hrvatske Ive Josipovića i Srbije Tomislava Nikolića u Beogradu (naslovna fotografija) prvi je biletaralni susret nakon što je Nikolić preuzeo tu funkciju u svibnju prošle godine. Oni su tijekom međusobnih razgovora pred sobom imali čitav inventar teških tema: to se između ostalog odnosi i na pitanje ćirilice, ratnih zločina, nestalih osoba, mirovina za izbjeglice, prava manjina, ali i na tužbu i kontratužbu koju su Srbija i Hrvatska podnijele jedna protiv druge pred Međunarodnim sudom pravde.

Kako za DW ističe Aleksandra Joksimović, predsjednica Centra za vanjsku politiku, najveći značaj ove posjete je u tome što su njome savladane neke osobne prepreke, koje su se pojavile nakon promjene vlasti u Beogradu: „Predsjednik Josipović je imao neke vrlo oštre reakcije na predsjednika Nikolića, i na neke njegove izjave nakon njegovog izbora za predsjednika. I činilo se da će ta vrsta nesporazuma značajno utjecati na bilateralne odnose Beograda i Zagreba. No, korak po korak je dolazilo do prevazilaženja tih početnih nesporazuma i predrasuda, i čini se da je prevazilaženje tih problema okrunjeno posjetom Josipovića Beogradu“.

Hrvatska zloupotrebljava članstvo u EU?

Dvije zemlje imaju čitav niz otvorenih pitanja, ali stječe se dojam da se svi ti brojni problemi od sastanka do sastanka samo bilježe i konstatiraju, ali da se malo toga čini na njihovom rješavanju. Aleksandra Joksimović kaže da je taj dojam potpuno točan i da je on možda najvidljiviji na pitanju međusobnih tužbi za genocid: „Naime, kada su tužbe u pitanju, bilo je nekoliko najava s hrvatske strane da postoji spremnost sa da se tužbu povuče, međutim do sada nije bilo nikakvih konkretnih koraka u tom pravcu. I čini mi se da smo danas još dalje od takve odluke nego što je to ranije bio slučaj“.

Aleksandra Joksimović razloge za nedostatak praktičnih koraka u rješavanju problema vidi i u činjenici da je Hrvatska sada punopravna članica Europske unije (EU). Hrvatska je zbog toga u boljem položaju nego Srbija, što pokazuje i primjer uvoza hrvatskog duhana i cigareta u Srbiju po povlaštenim uvjetima, kaže naša sugovornica:

„Teško se stoga može očekivati da Hrvatska neće ići za modelom koji je primjenila Slovenija. Dakle, da će u nekim završnim fazama zloupotrebljavati činjenicu da je punopravna članica EU-a, i da je u tom kontekstu određena bilateralna pitanja mnogo teže rješavati danas, kada je Hrvatska već članica EU-a, nego što je to bilo u nekom prethodnom razdoblju“.

Javnost protiv boljih odnosa?

Član Foruma za međunarodne odnose Dragan Đukanović ocjenjuje za DW da su brojna pitanja ostala otvorena, jer postoji i snažan otpor javnosti prema unapređenju bilateralnih odnosa:

„Posebno je to evidentno u Hrvatskoj, gdje se svako pitanje dodatno politizira i dodatno se podižu često i potpuno bespotrebne emocije u međusobnim odnosima. Ipak, čini se da je jako bitno što je do ovog sastanka došlo, jer će se barem konstatirati neka lista otvorenih pitanja između Zagreba i Beograda, i da će se ona sukcesivno otvarati u narednom razdoblju“.

Tužbe će ugrožavati odnose

Problem međusobnih tužbi za genocid je očito bio u fokusu razgovora dva predsjednika. Aleksandra Joksimović procjenjuje da se od tih tužbi neće odustati, i da će Srbija i Hrvatska to pitanje ipak rješavati u sudskom procesu pred Međunarodnim sudom pravde:

„I to će na taj način opterećivati bilateralne odnose dvije zemlje. Naravno, onog trenutka kada tužbe krenu da se procesuiraju, sam proces dokazivanja će zapravo stalno otvarati neke stare rane i dolijevati ulje na vatru u smislu iznošenja određenih argumentacija koje neće doprinositi poboljšanju međusobnih odnosa“.

Dragan Đukanović također smatra da je Hrvatska nakon ulaska u Europsku uniju sada u izvjesnoj prednosti u odnosu na Srbiju. Ali, imajući u vidu ranija iskustva, to neće ostati samo pitanje Srbije i Hrvatske, već će se u rješavanje spornih pitanja svakako uključiti i neke druge značajne članice Europske unije, ocjenjuje Đukanović.