Zaboravljeni ratni veterani

Prizor djeluje pomalo prijeteći: skoro stotinu motorkotača glasno vozi u koloni kroz njemački glavni grad. Ali ne vide se nikakve oznake poznatih bajkerskih klubova. Umjesto toga - zelena odjeća, kamuflažni motivi i svako malo veliki "V" sa zlatnim lovorovim vijencem. Vozači ovih motora su europski veterani, koji se pod parolom "Pali, ali ne i zaboravljeni" prisjećaju svojih poginulih suboraca te zahtijevaju veća prava za sebe. Ovi prosvjedi, održani početkom svibnja u Berlinu, bili su prva javna kampanja u kojoj su sudjelovali bivši vojnici njemačkog Bundeswehra.

"Po prvi smo put vidljivi i to je za mnoge od nas bio prekrasan osjećaj", kaže Christian Bernhardt. Ovaj 35-godišnjak je zamjenik predsjednika Saveza njemačkih veterana, udruge koja je bial suorganizator ovog prosvjeda motorima. Bernhardt je i sam dugo godina bio vojnik. Nešto prije početka drugog rata u Iraku 2003., bio je stacioniran u Kuvajtu gdje je trebao lokalno stanovništvo štititi od kemijskog i biološkog oružja: "Nije bilo nikakvog prikladnog bunkera. Hodali smo okolo u zaštitnim odijelima a na nas je pucala iračka vojska". Po povratku u Njemačku liječnici su mu dijagnosticilrali postraumtaski stresni poremećaj PTSP.

Angažmani u inozemstvu

U zadnjih dvadeset godina njemački Bundeswehr sudjeluje u ovakvim vojnim akcijama u inozemstvu. Od tada u Njemačkoj opet postoje i veterani. Mnogi se od njih vraćaju kući zdravi, no neki nose ozljede, kako tjelesne tako i duševne. Savez njemačkoh veterana želi se za njih zauzimati, što nije jednostavan zadatak. Jer mnogi Nijemci još uvijek imaju neugodan osjećaj kad u jednoj rečenici čuju riječi poput "vojnici", "rat" ili "odlikovanje". Tako se, i kad se spomene riječ vetarani, uvijek osjeća izvjesna nelagoda.

Glasnogovornik Ministarstva obrane Stefan Paris to potvrđuje: "Tu izranjaju mračni elementi: Wehrmacht, Treći rajh, stari muškarci i njihove družbe ili bratstva". I Ministarstvo bi željelo povećati prava veterana u Njemačkoj, ali da se tu pozvanima ne osjećaju bivši pripadnici Wehrmachta ili zloglasnih nacističkih postrojbi SS-a iz Drugog svjetskog rata. Stoga je ministar obrane Thomas de Maiziere pojam veterana nanovo definirao: Prema novoj definiciji, veterani su svi koji su u svoje aktivno vrijeme službe sudjelovali u nekoj akciji Bundeswehra u inozemstvu i koji su časno iz te službe istupili.

Priznanje i prava

"Želimo da ovi mladi vojnici budu priznati kao veterani Njemačke vojske, zbog toga što su obavili tu dužnost", kaže Stefan Paris. Ministar obrane je čak predložio da se uvede počasni Dan veterana, ali to u Parlamentu nije naišlo na pretjerani interes. Za rasprave o daljnjoj podršci još je prerano, smatra Paris. Jer veterani su u Njemačkoj dobro zbrinuti, tvrdi on: "Svaki vojnik koji je služio u Njemačkoj vojsci ima kasnije određena prava: na mirovinu, na pomoć u profesionalnom razvoju, a regulirano mu je zdravstveno osiguranje".

Christian Bernhardt iz Saveza njemačkih veterana tvrdi suprotno: "Većina vojnika ima ugovore na određeno vrijeme. Službena ponuda Bundeswehra tiče se samo  aktivnih vojnika. Ja kao veteran bez aktivnog statusa ne mogu uživati u svim tim pravima". Savez njemačkih veterana to želi promijeniti i traži da se za veterane uvede posebni pravni status. Tako bi pomoć mogli dobiti i vojnici koji se s PTSP-om suoče tek desetljećima nakon službe u vojsci. A važno im je i priznanje u narodu.

Slab interes građana

A priznanja za sad uglavnom nema. Prema najnovijem istraživanju Socijalno-znanstvenog instituta Bundeswehra, u diskusiji koja se vodi oko veterana građani uopće ne sudjeluju, iako Bundeswehra među njima uživa ugled. Može li se ova ravnodušnost možda povezati s time da mnogi angažmani Njemačke vojske u inozemstvu gotovo da ne uživaju nikakvu podršku u narodu? Činjenica je da kad bi građani u Njemačkoj mogli izravno odlučivati o sudjelovanju vojske u akcijama u Afganistanu, Bundeswehr bi se već odavno povukao odande. Samo 38 posto građana podržava ovu misiju.

Ali ovakve prigovore Christian Bernhardt iz Saveza njemačkih veterana ne prihvaća: "Ne šaljemo mi sami sebe u misiju, nego Parlament. A Parlament bira narod. Parlamentarci se time ne bave, jer se time ne dobivaju izbori. Ovaj se konflikt lomi preko naših leđa".