Zamjenskom tvari protiv ovisnosti o heroinu
5. rujna 2020Svakoga jutra Claudia Schieren pije šalicu kave i uz nju jednu tabletu. Ako zaboravi popiti tabletu njezino tijelo se javi najkasnije u roku od 48 sati groznicom i bolovima u rukama i nogama. Ova Berlinčanka već 25 godina konzumira Polamidon, tvar koja zamjenjuje heroin. Od njega ne bude omamljena kao od heroina. To joj pomaže da može normalno živjeti i raditi, kaže ona za DW.
U Njemačkoj je najmanje 160 tisuća ljudi ovisno o drogama – najčešće o heroinu. Nešto manje od polovice njih trenutno provodi terapiju zamjenskim tvarima. U drugim europskim zemljama je taj udio puno veći. U Francuskoj, Španjolskoj i Norveškoj on iznosi oko 85 posto.
Kampanja želi povećanje za deset posto
Kampanja „100.000 Substituierte bis 2022" (100.000 substituiranih do 2022.) želi povećati broj ovisnika koji se liječe zamjenskim tvarima, a vode ju organizacije Njemačka pomoć za borbu protiv AIDS-a, Savez Akzept i mreža za samopomoć JES. Do 2022. bi tako trebalo zamjensku tvar dobiti najmanje 60 posto ovisnika, što je ambiciozan cilj.
„Iz povijesti se mora znati da je zamjenska terapija početkom 90-ih godina u Njemačkoj bila vrlo sporna“, kaže Dirk Schäffer, referent za droge u Njemačkoj pomoći za borbu protiv AIDS-a. Tada je terapija s prestankom uzimanja bilo kakve tvari smatrana jedinom ispravnom. Mogućnosti ovisnosti o metadonu plašili su se i liječnici i političari. „Druge zemlje kao Francuska i Austrija otišle su u tomu puno dalje i liječile su ljude takozvanim zamjenskim tvarima.“ Ta sumnjičavost je u Njemačkoj dovela do strogih pravila – koja su i liječnike i ovisnike odvraćala od takve terapije.
„Ali, sad se događa velika promjena, jer se uvidjelo: tako dalje ne ide“, kaže Dirk Schäffer. Prije dvije i pol godine na snagu su stupila nova pravila o zamjenskom liječenju. Sad su mnoge stvari manje komplicirane. Tako primjerice stabilni pacijenti mogu zamjenske tvari ponijeti kući i sami ih uzimati. Osim toga promjene su donijele veću pravnu sigurnost za liječnike i mogućnost da pacijente liječe individualnije.
Podjednako informirati liječnike i ovisnike
Iako nova pravila vrijede već od 2017. mnogi liječnici i ovisnici se boje strogih pravila. „Vidimo da se to malo provodi i da se o tomu malo zna“, kaže Dirk Schäffer. Kampanja bi to trebala promijeniti. "Želimo i liječnike i korisnike droga informirati kakve mogućnosti pruža ta terapija.”
I Claudia Schieren profitira od blažih smjernica za zamjensku terapiju. Ona ne mora svakoga dana ići liječniku da bi dobila zamjensku tvar nego može tablete Polamidona uzimati kod kuće. Unatoč toj prednosti Claudia Schieren je ponekad pomišljala na prekid terapije.
„Nisam htjela cijeli život gutati tu stvar", kaže ona. Ali, Claudia Schieren, koja je već 15 godina zaposlena, nikad nije bila sigurna bi li mogla ostati stabilna i bez zamjenske tvari za drogu. „Prevelika je opasnost da se vratim tamo odakle sam došla."
Terapijom se smanjuje pritisak nabavljanja droge
Claudia Schieren, rođena 1963., sa 17 godina je počela uzimati heroin. „To je bilo nešto novo i htjela sam to jednostavno iskušati." Svoju prvu dozu Polamidona dobila je 1989. Tada je ta vrsta terapije u Njemačkoj bila tek na početku. „U bolnici su mi liječnici nakon što sam rodila sina dali tri kapi Polamidona da se oslobodim heroina“, priča Claudia Schieren. "Ta doza je bila tako malena da ništa nisam osjetila." Nakon dva dana bolovi zbog nedostatka droge bili su tako jaki da je Claudia Schieren napustila bolnicu i ponovo uzela heroin.
Godinu dana kasnije ponovo je pokušala sa zamjenskom tvari Polamidonom – i ovaj put je stvar funkcionirala. „To je bilo veliko olakšanje", kaže ona. U to vrijeme – početkom 90-ih – ona je bila nezaposlena i pokušavala je svakog dana nekako doći do novca da bi mogla kupiti drogu. „Kad nestane toga pritiska onda čovjek odjednom ima puno vremena da može činiti pametne stvari.“
Za mnoge je zamjenska terapija šansa da izađu iz začaranoga kruga konzumiranja droge i kriminala oko nabave droge. „Zato se borimo da svatko dobije šansu za takvu terapiju“, kaže Dirk Schäffer. “Između crnoga i bijelog ima sivih tonova – dakle između ovisnosti i oslobođenja droge. Zamjenska terapija je sivi ton, možda najvažniji koji imamo.”