Zapadnoafrička Majka hrabrost

54-godišnja odvjetnica, Jacqueline Moudeina iz Čada jedna je od troje ovogodišnjih dobitnika Alternativne Nobelove nagrade. U borbi za poštivanje ljudskih prava nije je mogao zaustaviti čak ni pokušaj ubojstva.

Usprkos jednom konkretnom pokušaju ubojstva kao i mnogobrojnim prijetnjama smrću koje su uslijedile, Jacqueline Moudeina još uvijek nije ušutjela. Naprotiv, kada su posrijedi teme vezane za poštivanje ljudskih prava i demokracije u ovoj zapadnoafričkoj zemlji, u Čadu, njezin glas postaje sve glasniji i čuje ga se i daleko izvan granica njezine zemlje. Koncem travnja ove godine, u intervjuu za Deutsche Welle, izrazila je primjerice vrlo oštru kritiku na račun predsjedničkih izbora u Čadu. Tada se naime već znalo da će na izborima ponovno pobijediti Idriss Deby, što je po mišljenju Moudeine očigledan dokaz izborne prijevare.  „Na čelu svake demokratske države su promjene prijeko potrebne. No, upravo ta šansa za promjenom u Čadu nije moguća. Ovdje se promjene ne događaju. Rezultati izbora su već od ranije poznati. Svi znamo da će Deby ponovno pobijediti“, otvoreno je rekla Jacqueline Moudeina.

Tradicija nasilja i diktatura u Čadu

Upravo zbog ovakvih direktnih riječi, život ove odvjetnice i predsjednice čadske Oragnizacije za ljudska prava ATPDH („Association tschadienne pour la promotion et la defense des droits del Homme“), gotovo svakodnevno postaje sve opasniji. Budući da ne živi negdje u „sigurnom inozemstvu“, već u samom središtu glavnoga grada Čada N'djamene, što dobro znaju svi oni kojima demokracija i ljudska prava ne znače ama baš ništa.

„Ljudska prava se u Čadu gaze. Mnogi se u međuvremenu boje napustiti svoje domove i izaći na ulicu“, kaže ona i dodaje da nepoštivanje osnovnih ljudskih prava u ovoj zemlji zapravo već ima i svojevrsnu „tradiciju“. Nepravde i diktatura kakve ovdje vladaju danas, vladale su ranije, posebice između 1982. i 1990. godine, kada se na čelu Čada nalazio Hissene Habre. Tijekom tih osam godina u ovoj zemlji je ubijeno oko 40. 000 osoba dok ih je nekoliko tisuća mučeno u logorima i u zatvorima. Kada je 1990. godine Habre „srušen“ s vlasti (od strane današnjeg predsjednika Idrissa Debyija) , pobjegao je u Senegal gdje se nalazi i dan danas.

 "Senegal izigrava međunarodnu zajednicu"

„Problem je i u tome što je velika većina onih koji su nekoć radili za Habreov državni aparat, ponovno došli na vlast i na razne položaje u Ministarstvu unutarnjih poslova i u policiju. To dodatno otežava i čini život opasnijim za žrtve (i članove njihovih obitelji) nekadašnje diktature“, objašnjava Moudeina. Ona se naime već više od 20 godina bori i za to da Habre bude konačno izručen sudu u Belgiji, budući da je ova zemlja podigla optužnicu protiv njega, odnosno još 2005. godine izdala međunarodnu tjeralicu. Po njezinom mišljenju činjenica da Senegal Habrea ne želi izručiti ravna je skandalu. „Senegal se time ne pridržava svojih obveza koje ima prema međunarodnoj zajednici. Isto tako je zapravo nevjerojatno da i Afrička Unija ne poduzima ništa već se pasivno drži po strani, umjesto da konačno nešto poduzme kako bi žrtve koje već 20 godina čekaju na izvršenje pravednosti, došle na svoje“, kaže Moudeina.

 Alternativna Nobelova nagrada kao jamstvo sigurnosti?

Možda će činjenica da je ove godine dobila Alternativnu Nobelovu nagradu po ovom pitanju nešto promijeniti. „Ova nagrada je zapravo priznanje svim borcima za ljudska prava jer između ostalog na neki način pokazuje da ima ljudi u inozemstvu koji prate zbivanja i naše aktivnosti. S druge strane, ovakve nagrade nam pružaju i neku vrstu sigurnosti“, kaže i Moudeinin kolega Baldal Valentin Oytama.

Što se sigurnosti tiče, ona je Jacquelini Moudeini itekako potrebna. Do sada je preživjela jedan atentat, 2001. godine kada je na jednim mirovnim prosvjedima bila gađana i pogođena ručnom granatom. Oporavila se zahvaljujući izuzetnom angažmanu medicinskog osoblja, iako i dan danas osjeća posljedice teških ozljeda. No, na odustajanje od svoje borbe očigledno još uvijek ni ne pomišlja.

Autor: Dirke Köpp /  Ž.Telišman

Odg. urednik: Anto Janković