Zaplijene stanova - španjolska kriza u praksi

Eduardo Cochago zdepast je čovjek, obučen u traperice i kariranu košulju. U ruci drži rješenje o zapljeni njegova stana i bankovne formulare. Banci je dužan više od 100.000 eura za stan koji više ne može otplaćivati. U Španjolsku se doselio prije 14 godina iz Afrike, iz Ekvatorijalne Gvineje. Tada je bilo posla u građevini i on je dobro zarađivao. Pa si je kupio stan. Trgovci nekretninama tada su vodili pravi lov na doseljenike, priča Eduardo: "Vidjeli bi nekog stranca i odmah su znali: `Njemu treba stan`. Znali su da živimo po sedmorica u jednoj sobi. Znali su da trebamo nešto kako bismo donekle dostojanstveno mogli živjeti."

Čak i za vrijeme radnog vremena, tijekom pauza, na njih se vršio pritisak, priča Eduardo. Pričali su im da će cijenu stana kreditom pokriti sto posto, da navodno nema nikakvog rizika. Jedino što su trebali učiniti je - potpisati.

Eduardo je kredit podigao u banci čije se ime sada može naći po svim novinskim tekstovima. Bankia. Bankia je nastala fuzioniranjem štedionica, uključujući i ogromnu Caja Madrid, koje su pravile velike poslove prodajom nekretnina. Eduardo je u međuvremenu otplatio 65.000 eura. Svejedno stan, u kojem živi sa ženom i desetogodišnjom kćeri, u međuvremenu je u vlasništvu banke. Uz to, stan je jako puno izgubio na vrijednosti.

"Stan je stajao 263.000 eura. Sad mi ga nude za 55.000. Najjeftinije je kupiti, rekli su mi, a nisu ni znali da mi nude moj vlastiti stan. To je bilo kod jednog posrednika nekretninama kod kojeg sam tražio podstanarski stan", priča Eduardo.

Eduardu su čak ponudili novi kredit, bez jamaca. No on se u to neće upuštati. Odnedavno je na snazi zakon po kojem dužnici koji više ne mogu otplaćivati svoj kredit, pod određenim uvjetima mogu biti oslobođeni preostalih dugova, ukoliko vlasništvo nad njihovim stanom preuzme banka. Eduardo računa s time. On se nada da bi u svom stanu mogao ostati kao podstanar. Podršku mu pružaju susjedi i jedna udruga za samopomoć. Ova mu udruga pomaže i u pregovorima s bankom. 

"To stvarno može pomoći. Uspjeli smo u potpunosti spriječiti 77 zapljena. Ako to ne uspijemo, onda pokušavamo banke nagovoriti da ljudima ponude ugovor o najmu stana koji ljudi mogu platiti. Tako bivši vlasnici ostaju u stanovima a stanarinu plaćaju u iznosu od 30 posto svoga dohotka", objašnjava predstavnik ove udruge za samopomoć.

Ukoliko oko Eduardovog slučaja ne bude postignut dogovor, onda bi se i kod njegovog stana moglo dogoditi ono što se u Madridu već dogodilo pri puno ovakvih zapljena: Na dan kad stižu bankovni djelatnici provesti zapljenu, aktivisti preko interneta i SMS-a pozovu na demonstracije i postave se ispred ulaza u stan da bi spriječili policijsku intervenciju. Često ovakve akcije, ako ništa drugo, uspiju barem isposlovati odgodu cijelog postupka.