Zapostavljene bolesti i dalje ubijaju

Zapostavljene bolesti poput malarije ili tuberkuloze najčešće pogađaju građane siromašnih zemalja. U Njemačkoj je za poboljšanje medicinske njege u Africi kao i za pojedinačne zdravstvene projekte, koji se odnose na ove bolesti bilo zaduženo Ministarstvo za privrednu suradnju. Danas na tom projektu, kaže državni tajnik Helge Braun, radi Ministarstvo obrazovanje i istraživanja.

"Unutar Ministarstva napravljeno je više analiza i zbog toga smo prošle godine odlučili preuzeti odgovornost. Mi smo sada u stanju bolje povezati siromašne zemlje sa zemljama ubrzanog industrijskog razvoja te istraživanja koja se tamo sprovode", kaže Braun.

Velika trojka

Malarija, tuberkuloza i AIDS, bolesti koje se još nazivaju i "velikom trojkom", - spadaju u zapostavljene bolesti. Iako istraživanje nije izostavilo mogućnosti njihova liječenja, neosporivo je širenje tih bolesti u siromašnim zemljama. Poseban problem predstavlja sve veća otpornost na lijekove protiv tuberkuloze. Razlog tome je često pogrešna konzumacija medikamenata.

Oliver Moldenhauer iz organizacije "Liječnici bez granica" ukazuje na nužnost proizvodnje novih lijekova: "Ta se otpornost širi i ako uskoro ne dobijemo nove lijekove, nećemo moći spriječiti rezistentno širenje tih bolesti. Industrija ne ulaže mnogo u ovo područje medicine s obzirom da ono ne donosi veliku dobit."

Prema riječima ovog stručnjaka, tuberkuloza godišnje ubije više od milijun i pol ljudi, a lijekovi kojima se liječi stari su i do četrdeset godina. Rezistentni oblici bolesti produljili su i razdoblje liječenja tako da ono može trajati od šest mjeseci do dvije godine. Pritom se samo 60 posto pacijenata uspije uspješno izliječiti. Angažman Njemačke je zbog toga vrlo važan, no on je još uvijek nedovoljan. Naime, Njemačka, u usporedbi s drugim zemljama, ne koristi sve svoje kapacitete na tom području. Stoga "Liječnici bez granica" zahtijevaju da istraživanja koja se financiraju javnim sredstvima budu od koristi upravo za ljude iz siromašnih zemalja.

Bolest spavanja

Ministru Helgi Braunu jasno je da lijekovi u siromašnim zemljama moraju imati cijenu koju stanovnici tih zemalja mogu i platiti. To je izvedivo zahvaljujući "Partnerstvu u razvoju proizvoda". Ovdje se radi o društveno korisnim organizacijama koje surađuju s farmaceutskom industrijom, ali i rade na razvoju lijekova, nastojeći dobiti pristupačne cijene te osigurati brzu dostupnost na tržištu. Brzo - to u branši znači u prosjeku za pet do deset godina. Naime, uobičajen je rok od dvadeset do trideset godina, no moderni su oblici rada ubrzali razvoj.

"Posredstvom tog partnerstva na raspolaganju nam stoje dobri stručnjaci, koji rezultate svojih istraživanja objavljuju o okviru svojih partnerstva. Netko drugi tada financira njihov dalji rad, a netko treći brine o provođenju kliničkih pokusa s pacijentima. Sve, koji na tom projektu rade karakterizira dobra volja. Ljudi u projekt ulažu i mnogo energije pa je s relativno malo novaca moguće relativno brzo provesti istraživanja - od sveučilišta pa sve do opskrbe bolesnih lijekovima", kaže Braun.

Tako je na primjer s bolešću spavanja. Ona je najrasprostranjenija u središnjoj Africi, posebno u seoskim i siromašnim podnebljima Konga, Čada i Sudana. Zbog političke nesigurnosti medicinske ekipe teško tamo dospijevaju. Ljudi koji obole od ove bolesti postaju letargični, a na kraju nisu ni u stanju voditi brigu o sebi. Ukoliko se liječenju ne pristupi pravovremeno, bolest završava smrću.

Potpuno iskorjenjivanje bolesti

Jedna od partnerskih mreža, koja se može pohvaliti uspjehom je DNDI. Još prije nekoliko godina se kao jedini lijek protiv ove bolesti koristio arsen - otrov s mnogo loših i neželjenih posljedica.

Dr. Bernard Pekul, dugogodišnji liječnik u Africi i rukovoditelj DNDI, umjereni je optimist: "Napravili smo kombinaciju dva lijeka pomoću kojih možemo uspješno izliječiti ovu bolest. Njihovo korištenje je kompleksno, ali prednost je u tome što lijekovi nisu toksični."

Oba su lijeka proizveli farmaceutski koncerni, no nisu ih i klinički isprobali pa je zbog toga njihova proizvodnja zaustavljena. Unatoč tome su u afričkim terapeutskim centrima izvršena testiranja pa je Svjetska zdravstvena organizacija lijek proglasila standardnim medicinskim sredstvom i dala ga oboljelima besplatno na raspolaganje. To je bio veliki uspjeh za DNDI, iako to partnerstvo ima i više ciljeve: proizvodnju još djelotvornijih lijekova koji će potpuno iskorijeniti bolest.

Autori: Lina Hofman / Saša Bojić/Doroteja Jaković

Odg. ur.: N. Kreizer