Zašto Italija sve više tone?

U Italiji još uvijek postoji lijepa i skupa uredba o nasljeđivanju mirovine među braćom i sestrama. Kad umre neki primatelj mirovine njegov brat ili sestra mogu naslijediti 15 posto njegove mirovine. Profesor gospodarstva na Sveučilištu Luiss u Rimu Pietro Reichlin smatra da je potreba za reformom mirovinskog sustava najveća. „U iduće dvije, tri godine mirovine ostaju težak problem jer u Italiji još ima previše ljudi koji prerano idu u mirovinu, a mirovine su prevelike u odnosu na uplaćene svote“, kaže Reichlin. Zato su izdaci mirovinskog sustava veći nego uplate u mirovinski fond pa se za mirovine novac mora naći u državnom proračunu.

Dok stariji ipak dobivaju mirovine, mladi muku muče s nezaposlenošću. Među mlađima od 25 godina stopa nezaposlenosti iznosi 28 posto. To nije samo veliki socijalni problem, nego se Italija odriče i svoga inovacijskoga potencijala, kaže poduzetnik Gian Maria Gros-Pietro: „Mi možemo rasti samo ako nađemo mjesto među zemljama koje uvode inovacije na svjetskoj razini.“

Korupcija i nepotizam

Gros-Pietro je donedavno bio šef najvećeg talijanskog koncesionara za autoceste i poznaje probleme poduzetnika iz vlastitog iskustva. Najgora je birokracija, kaže on. Dobivanje građevinske dozvole traje jako dugo. Više vremena treba samo ako se ide na sud, kaže Gros-Pietro: „To je trošak koji poduzetnici vide kao prepreku angažmanu u Italiji.“

Tko želi brže do cilja mora dodatno platiti. Korupcija i nepotizam koče talijansko gospodarstvo, kaže Tatjana Eifrig, analitičarka rimske privatne banke Finnat: „Italija više sliči planskom gospodarstvu nego kapitalističkom. Radna mjesta se dodjeljuju po vezi. Gdje je potrebna jedna osoba zaposli ih se pet, jer tu je nečiji nećak, pa netko je meni učinio uslugu, a sve plaćaju građani kroz porez.“

Zaboravljeni jug

Još jedan problem je infrastruktura. Sve što je južno od Napulja teško je dostupno cestom ili prugom. Tatjana Eifrig navodi primjer luke Gioia Tauro koja je trebala postati "Rotterdam Sredozemnog mora", ali do nje nema ni čestite ceste a kamo li teretnoga željezničkog kolodvora.

Svi ti problemi nisu nastali preko noći. Radi se o propustima politike. Silvio Berlusconi, primjerice, već 17 godina govori o izgradnji autoceste od Salerna, južno od Napulja, do Calabrije na krajnjem jugu. Ali, do danas se malo toga dogodilo. Za to je odgovoran i koalicijski partner Lega Nord koji misli samo na svoju klijentelu na sjeveru Italije. Tako talijanska vlada postaje najveći kočničar rasta, kaže profesor Pietro Reichlin: „Izgleda da je talijanska vlada nesposobna odgovoriti na trenutne izazove jer se sastoji od nesložne koalicije.“

Autor: Tilmann Kleinjung / Anto Janković
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm