Zbog rata u Ukrajini Niš prepun stranih studenata

Kada je Shinga Chikura odlučio nastaviti tradiciju i postati četvrta generacija liječnika u obitelji, studij medicine upisao je u Ukrajini. Na fakultetima u Velikoj Britaniji odakle dolazi ima, kaže, premalo mjesta.

A onda je, pred kraj njegovih studija, na šestoj godini medicine – započeo rat. Bio je očajan. Jedva se uspio vratiti kući u Englesku.

„Mislio sam, to je bilo to sa studiranjem. Pokušao sam se prijaviti u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i svi su mi rekli da mogu studirati, ali samo od početka, od prve godine. Bio sam vrlo razočaran, mislio sam da sam izgubio vrijeme“, priča dvadesetsedmogodišnjak za DW. Ali onda je saznao da ima još opcija – među njima i u Nišu u Srbiji.

„O Srbiji sam mislio – blizu je Ukrajine, moguće je da će biti rata. Ali pogledao sam detalje i popričao s nekima koji su već ovdje, i svi su rekli da je sve super i da nema problema."

Najviše ga veseli to što upisom na Medicinski fakultet u Nišu nije morao početi od početka, nego od pete godine. O tome je odlučivao Znanstveno-nastavni savjet fakulteta, i to na temelju do sada položenih ispita. Tako je izgubio samo jednu godinu.

Rat – „to je bilo strašno razdoblje"

Program studiranja medicine na engleskom jeziku za strane studente u Nišu postoji već četiri godine, ali je zaista zaživio tek od početka rata u Ukrajini. Studenti dolaze iz brojnih zemalja.

Širin Rahmani je iz Saudijske Arabije, ima 22 godine i na petoj je godini studija, zajedno s kolegom iz Engleske. Za razliku od njega, ona je i ranije htjela napustiti Ukrajinu i doći, kako kaže, baš u Niš. Svidjelo joj se ono što je vidjela na stranici fakulteta – veliki broj publikacija profesora i, kako kaže, dobar renome fakulteta. A smetala joj je, dodaje, i hladna ukrajinska zima.

Onda je počeo rat. Uslijedila je trka za dokazima o završenim godinama fakulteta, trka za slobodnim letom iz Kijeva, trka do skloništa za vrijeme napada i tako u krug.

„To je bilo strašno razdoblje. I sada kada čujem vatromet, uvijek si moram reći – to je samo vatromet. A zbog situacije između Srbije i Kosova, uvijek je negdje u glavi i pomisao da se i ovdje nešto može dogoditi. Nadam se da neće biti ništa, ali ta misao je uvijek prisutna“, priča Širin – vrlo prisebno, ali vidno potresena.

Širin kaže da je imala kompletnu podršku zaposlenih na fakultetu: „Ja sam bila jedna od prvih iz Ukrajine i pomagali su tijekom čitavog procesa. Ni oni tada nisu znali što treba činiti i zajedno smo pronalazili rješenja. Možda oni koji su došli poslije mene nisu imali taj luksuz, ali za mene kao prvog studenta su bili vrlo dobri. Čak su mi pomogli da pronađem stan, da se naviknem na život u Srbiji. To mi se svidjelo."

Nije joj smetalo što je morala polagati dodatne ispite. Mnogo joj više znači, kako kaže, to što ima mogućnost da radi istraživanja za koja je uvijek bila zainteresirana.

Njemica koja je ostvarila svoj san

Među studentima ima i onih koji su direktno došli na studije u Niš, recimo Annika Jobair iz Njemačke. „Bila sam presretna kada sam položila s dobrim rezultatima i dobila jedno od 25 mjesta", prisjeća se ona i priča kako je strahovala hoće li joj poći za rukom položiti prijemni ispit na engleskom jeziku.

Annika ima 37 godina i trenutno je na trećoj godini Medicinskog fakulteta u Nišu. Oduvijek je to htjela studirati ali su joj, kako kaže, troškovi života u Njemačkoj previsoki, iako je sam školarina niska ili je uopće nema. Zato je nakon srednje škole godinama radila kao medicinska asistentica na različitim odjelima, poput maksilofacijalne kirurgije, onkologije i pedijatrije.

A zašto je došla baš u Srbiju, pitamo je. „Istražila sam i pronašla da se u Srbiji radi po Bolonjskom sustavu kao i u Njemačkoj. I drugo, postoji taj dogovor o priznanju diploma s obje strane. Shvatila sam da mogu imati samo prednosti."

O Srbiji je, dodaje, čula i prije mnogo godina od svog profesora matematike, inače porijeklom iz Srbije. Na kraju krajeva, kako kaže, liječnici iz Srbije su vrlo cijenjeni u Njemačkoj. „Pomislila sam, mora biti da tu ima nečega."

„Jako mi se sviđa to što se uči u malim grupama, tako da je povezanost profesora i studenata vrlo bliska. Imaju dovoljno vremena za nas, da nam objasne stvari ako nam nešto nije jasno. To je velika prednost za sve nas ovdje", kaže Annika Jobair.

Prednosti malog grada

Trenutno na fakultetu u Nišu studira 268 studenata iz inozemstva. Od tog broja, 170 njih došlo je u ovoj školskoj godini s Medicinskih fakulteta u Ukrajini. Najviše ih je iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Portugala, Norveške, Finske i Irske, ali ih ima i iz Indije, Saudijske Arabije, Nigerije i drugih zemalja.

Za njih godina studiranja košta 5.500 eura ili 2.750 po semestru. Iako u Beogradu i Novom Sadu ima znatno više stranih studenata na Medicinskim fakultetima, iz Ukrajine je u Novi Sad je otišlo tek njih pedesetak, a u Beograd niti jedan.

Sami studenti s kojima je DW razgovarao kažu da su birali Niš jer je manji grad i mogu se posvetiti učenju. A da imaju veliku želju za radom i znanjem potvrđuje i njihov profesor na predmetu ginekologija i porodiljstvo, doc. dr Milan Trenkić. Osim predavanja, on im drži i praktične vježbe na klinici.

„Ne znam je li to praksa iz Ukrajine, ali zaista se znatno razlikuju od naših studenata. Pitaju mnogo, zahtijevaju vašu punu pažnju. Ako dođe do toga da se nešto ne razumijemo, oni su dobro opremljeni, odmah se vade knjige. A i većina termina je na latinskom, pa lako savladavamo prepreke“, kaže dr Trenkić.

Nakon Niša, s diplomom u bijeli svijet

Pored onoga što uči na fakultetu, Shinga Chikuru sada, na primjer, voli i zna što je dobra šljivovica, što su ajvar ili punjene paprike. A Annika Jobair je oduševljena pilećim ražnjićima u slanini i telećim repovima.

Oni koji su došli iz Ukrajine kažu da su sretni jer su dobili priliku završiti započeto. I kao i svi ostali studenti zajedničko im je to da imaju velike planove za budućnost. Širin želi dalje u SAD na specijalizaciju iz interne medicine i podspecijalizaciju iz gastroenterologije, Shinga bi se rado vratio u Britaniju i postao reumatolog, kao i njegov otac, a Annika planira da raditi u rodnoj Njemačkoj. Ili možda u Švicarskoj. To još nije odlučila. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu