Četiri desetljeća umjetničke fotografije u DDR-u

"Berlinische Galerie", muzej u boemskoj berlinskoj četvrti Kreuzbereg, obično preko vikenda posjeti 300 do 600 posjetitelja dnevno. No prvog vikenda u listopadu bilo ih je između 1.600 i 1.900. Otvorena je nova izložba "Zatvoreno društvo. Umjetnička fotografija u DDR-u 1945-1989". Kustos Ulrich Domröse veseli se ovom interesu, jer on pokazuje da se trud njega i njegovih kolega isplatio. Ovakva izložba s 250 sasvim različitih djela od 34 različitih fotografa ne treba neki poseban povod da bi bila otvorena. Ovakva izložba samo treba dobar koncept, pravi izbor i atraktivan plakat.

Između eksperimenta i odraza

Za plakat je iskorištena fotografija Erasumsa Schrötera "Žena u crvenom" koja je nastala 1985. u Leipzigu. Njen upečatljivi izraz u boji, koji nam se danas čini skroz uobičajenim, tada je bio nov, čudan, netransparentan. Zbog čega blic? Zbog čega baš ova žena. I općenito, je li slika samo namještena ili ona odražava realnost? To je fotografija koja, poput mnogih drugih s izložbe izaziva niz pitanja. A upravo o tomu se i radi: ova djela ne trebaju biti korištena samo kao izvori za odgovore na vječno pitanje o svakodnevnom životu u nekadašnjem DDR-u, već trebaju biti vrednovane i po umjetničkom dojmu.

Fokus na čistu umjetnost

Zbog toga je izbačeno sve što ima veze s primjenjenom vrijednošću u umjetnosti, kao što su novinske, modne ili amaterske fotografije. "Usredotočili smo se isključivo na fotografiju kao umjetnički izraz. Na fotografe koji su od samog početka, bez obzira pod kojim uvijetima i kojom tehnikom radili, izražavali ono što im se motalo po glavi ili im je ležalo na duši", objašnjava Domröse. Rezultat je do sad nepoznati spektar od podrugljivo-inatljivih autoportreta pa sve do gotovo minimalističkih fotografija gradova.

Neki od zastupljenih fotografa su proteklih godina i desetljeća održali brojne izložbe i posvećene su im razne publikacije, kao Gunduli Schulze Eldwoy na primjer. Njena djela, ni na ovoj izložbi, promatrače ne ostavljaju hladnima.

Cenzurirani ili neutralizirani

Kad Gundula Schulze Eldwoy, koja je ovdje predstavljena nizom opuštenih aktova u crno-bijeloj tehnici, priča o svojoj prvoj izložbi u DDR-u, ona to čini na svoj vrlo lagodan način: "Oduvijek sam bila jako razmaženo dijete i vrlo drsko." Dva sata prije otvorenja tadašnje izložbe, došla je posebna komisija koju je poslao odjel za kulturu lokalnog vodstva vladajuće Stranke jedinstva SED. "Toliko su ih se dojmile moje fotografije da su mi rekli: `Znate, izložbu ne bismo trebali zatvoriti, trebali bismo ju samo neutralizirati. Sad nam pomozite malo da skinemo neke fotografije`". Imala je sreće. I hrabrosti.

Svjesno se odmaknuti od kolektiva, zastupati vlastito mišljenje i onda ga još i slikovno izraziti - na koje su sve načine to umjetnici činili između 1949. i 1989. pokazuje upravo ova izložba. Velik dio izložaka potječe iz vlastite fotografske zbirke. To ne umanjuje njenu vrijednost, štoviše, to je komplimet Ulrichu Domröseu i njegoivm suradnicima koji su već u osamdesetim godinama prošlog stoljeća počeli kupovati i sakupljati fotografije svojih suvremenika u DDR-u.