Čečeni stižu preko Bjelorusije

U posljednje vrijeme je teško dobiti kartu za jutarnji vlak iz Bresta za Terespol. Njime se brzo i jeftino iz Bjelorusije putuje do prve željezničke postaje na poljskom teritoriju. Nekada je vlak na toj liniji imao samo tri do četiri vagona. No, sada ih je osam. Više od polovice karata svakodnevno kupuju ljudi s Kavkaza i iz nekih bivših sovjetskih republika u središnjoj Aziji.

Ova navala se odrazila ne samo na željeznicu, već i na graničnu policiju – kontrole u Brestu su pojačane. I u predvorju kolodvora u kojem se obavlja carinska kontrola povećan je broj policajaca. Slično je i prilikom povratka vlaka iz Terespola – jer se njime vraćaju svi oni koji nisu dobili azil u Poljskoj.

Izbjeglice umjesto trgovaca

Prema navodima bjeloruske granične policije, u prvom polugodištu 2016. je ovo bio najomiljeniji prijelaz. Granicu je prešlo ukupno 3,6 milijuna ljudi. I dok pogranična trgovina pada, broj izbjeglica koje preko Bjelorusije žele u Europsku uniju se povećava. Samo između siječnja i srpnja ove godine poljsku granicu je kod Bresta prešlo više od 17.000 osoba koje se mogu smatrati izbjeglicama. To su prije svega ljudi iz Čečenije.

Glasnogovornik bjeloruske granične policije Aleksander Tiščenko kaže da njegova služba ne može provjeriti imaju li putnici šengensku vizu. „Nemamo razloga da ruskim državljanima, kome god narodu pripadali, ne dopustimo da napuste Bjelorusiju ako imaju legalne i važeće papire te ako nisu počinili zločin i za njima nije raspisana tjeralica. Isto vrijedi, primjerice, i za građane Gruzije. S tom zemljom imamo sporazum o bezviznom režimu“, rekao je Tiščenko. On je naglasio da Bjelorusija nema utjecaja na to što ljudi odlaze u jednu članicu EU-a i tamo traže azil.

Na poljskoj strani

Kada vlak iz Bresta stigne u Terespol, iz njega najprije izlaze putnici koji imaju važeću šengensku vizu. Oni poljsku granicu u pravilu prelaze bez čekanja i komplikacija. Oni koji nemaju vizu upućuju se u posebnu prostoriju.

Jedan 30-godišnjak, koji kaže da se zove Ahmad i vjerojatno dolazi iz Čečenije, priča nam da se prije polaska vlaka za Belorusiju ne može znati tko će uspjeti podnijeti zahtjev za azil u Poljskoj, a tko će biti odmah vraćen u Brest. „Meni je ovo osma vožnja. Neki se voze i 30 do 40 puta dok im poljska strana ne primi zahtjev za azil. Te ljude onda šalju u izbjeglički kamp“, priča Ahmad. On kaže da su ranije obitelji s malom djecom imale bolje šanse za ostanak u EU-u od ljudi koji putuju sami, ali da se sada više ne radi ta razlika: „Vrlo često vraćaju baš obitelji s bebama.“

Prema navodima poljske granične policije, broj Čečena koji na granici u Terespolu traže azil udvostručio se u odnosu na prošlu godinu. U prvih šest mjeseci 2015. ih je bilo oko 2.000 zahtjeva, a u istom razdoblju ove godine više od 4.000.

Posao s izbjeglicama

One koji ne uspiju ući u EU na povratku u Brest dočekuju mještani koji im nude prenoćište i razne druge usluge. Iznajmljivanje stana obiteljima vlasniku može donijeti i 100 dolara - dnevno. Susjedi se sve češće bune zbog toga: „U stanu pored mog živi 10 do 12 osoba. Zašto moramo trpjeti neprestanu buku?“, žali se Irina Kuzmič. Ona kaže da se gradske vlasti nerado bave žalbama građana koji su nezadovoljni zbog nereda u zgradama.

Ljudi iz Čečenije koji se vlakom vraćaju u bjeloruski Brest nerado razgovaraju s neznancima. Samo mali broj njih je spreman anonimno govoriti o situaciji u domovini. Kažu da se tamo situacija stalno pogoršava. Nema posla, psihičko opterećenje raste, a sve veći su i porezi i davanja lokalnoj vlasti. „Tko ima mogućnost za odlazak, treba prodati sve što ima i pokušati se domoći Europe, pogotovo ako tamo već ima rođake“, kaže jedna žena.

Nije u Čečeniji ništa lošije ove godine nego što je bilo prethodnih. Ali ljudi znaju za izbjegličku krizu i političko stajalište Poljske. Zato žure kako bi se što prije dokopali Europske unije, jer strahuju da bi Poljska svakog trenutka mogla zatvoriti granicu.