Čime Srbija privlači Volkswagen?
6. ožujka 2019
Tek što je DW u subotu objavio da su Bugarska i Srbija u utrci za milijardsku investiciju Volkswagena, beogradski tisak je već pripremio „ekskluzivne" naslovnice na kojima se najavljuje „megafabrika", „privredni zemljotres", „čudovišni" terenci koji će se praviti u Šumadiji, kao i da je Srbija strašno porazila Bugarsku u ovoj utrci s 5:0. Nacionalne televizije prave specijalne emisije, raspaljuje se mašta.
Ali na upite rijetkih srpskih medija koji su se potrudili da pitaju, iz Wolfsburga su ponovili isto što su najprije rekli za DW: još nema konačne odluke. Na snazi je službena najava kompanije iz studenoga prema kojoj se u „istočnoj Europi" planira pogon u kojem bi se proizvodilo više modela.
Osim Bugarske i Srbije, prema nekim najavama ozbiljno su u igri Rumunjska, te možda Turska i Makedonija. Investicija od oko 1,4 milijarde eura i promet od 4,5 milijardi godišnje izgledaju zajamčeni ekonomiji zemlje koja privuče njemačkoga giganta.
Zašto je Bugarska ipak favorit?
Da je stvar gotova demantirala je i srbijanska premijerka Ana Brnabić. „Nemam komentar, to je previše važna investicija da bi se o tome govorilo u medijima", rekla je ona za RTS. Suzdržano se izjasnio i predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež.
S druge strane, jedan visokorangirani političar bugarske vladajuće stranke GERB za DW tvrdi da su predstavnici Volkswagena još prije nekoliko tjedana bili u Sofiji i da su razgovori daleko odmakli. Bugarska već ima u ponudi dvije lokacije: zonu nekadašnje čeličane Kremikovci nedaleko od zračne luke kod Sofije i industrijsku zonu Rakovski kod Plovdiva.
Bečki list Presse piše da je Bugarska „blagi favorit" zbog ovih lokacija, jakih gospodarskih veza s Njemačkom i članstva u EU-u. Taj list navodi da s druge strane Srbija ima više iskustva s automobilima (FIAT), baš kao i Rumunjska (Ford, Dacia) ili Turska (Ford, Hundai, Honda). Međutim kao mana Turske se navode očajni politički odnosi s Berlinom i Bruxellesom, a Rumunjske manjak radne snage. Iz istog razloga, piše list, nije razmatrana Mađarska.
„Srbija i autsajder Sjeverna Makedonija bi mogli – osim niskim troškovima proizvodnje – odigrati i na jače financijske poticaje: kao kandidati za EU još ne podliježu u punom obujmu strogim propisima o državnoj pomoći", navodi Presse.
List dodaje da sporazum o slobodnoj trgovini koji Beograd ima s Moskvom pak ne igra nikakvu ulogu – jer se ne odnosi na automobile. Vučić je u više navrata pokušavao isposlovati kod Vladimira Putina izuzetak za Fiatov model iz Kragujevca, ali bez uspjeha.
Srpski aduti
Razlog što Volkswagen traži novu sredinu za tvornicu koja bi uposlila 5.000 ljudi i pravila 300.000 automobila godišnje uklapa se u širu strategiju kompanije. Veliki pogoni kod kuće – Zwickau, Emden i Hannover – trebali bi ubuduće proizvoditi isključivo električne automobile. Modeli Passata se sele u češke Kvasine, odakle bi na Balkan trebalo izmjestiti proizvodnju Škode Karoq i SEAT Ateca.
„Centralni razlog [za otvaranje nove tvornice na Balkanu] su troškovi plaća. Oni su tamo daleko niži nego u zapadnoj Europi", kaže za DW ugledni njemački stručnjak za automobilsku industriju Stefan Bratzel, šef Centra za auto-moto menadžment. Zato više, kaže, za Nijemce ne dolaze u obzir ni Poljska ili Mađarska. „Drugi važan razlog su troškovi električne energije. Treće je da se na licu mjesta nalazi mreža liferanata dijelova."
U Srbiji vjeruju da su u sva tri pogleda ispred Bugarske – ako se uopće riječju „ispred" smije opisati to što su prosječne plaće u Srbiji niže od bugarskih. Struja se broji u najjeftinije u Europi, dok su već tu ili su najavljene velike tvornice važnih njemačkih proizvođača auto-dijelova poput Leonija koji pravi kablove ili ZF Friedrichshafena koji se bavi šasijama i prijenosnim sustavima.
Kako je, gostujući na TV Prva, rekao Mladen Alvirović iz SAT medija grupe, „kadrovi su svuda u Europi ključna stvar, zidove je lako napraviti". „Fiat već 10 godina školuje našu radnu snagu", dodao je Alvirović – ti su radnici dobra baza za nekog novog tko bi došao.
Međutim, prevaga bi, kako kaže Stefan Bratzel, ipak moglo biti bugarsko članstvo u EU-u. Bez obzira što Srbija ima bescarinske sporazume i što je trgovinski okrenuta EU-u, samo članstvo znači još jednostavniju razmjenu komponenti i gotovih proizvoda, kaže ovaj stručnjak. „Doduše, to ne mora sigurno značiti da će se Volkswagen odlučiti za Bugarsku. Treba sačekati."
Koliko čekati? Ni to u Volkswagenu nisu htjeli precizirati. Prošle godine se u medijima govorilo da će odluka pasti tek u studenom ove godine, sada se spominje travanj. Nestrpljivost beogradskih tabloida bliskih vlasti je velika, uostalom, ekonomska politika Aleksandra Vučića gotovo da se svodi na polaganje kamena temeljca ili najave tog čina. Kako god, prvi balkanski Volkswagenovi automobili, još otkad je 1992. prestala proizvodnja u Sarajevu, trebali bi sići s pokretne vrpce tek 2023. godine.