Što je francuski nacionalizam?

Dan nakon krvavog napada na židovsku školu u Toulouseu Francuska je u šoku: u 11 sati u cijeloj je zemlji žrtvama odana počast minutom šutnje, u čemu su sudjelovali i predsjednički kandidati Nicolas Sarkozy i François Hollande. Već u ponedjeljak (19.3.) navečer čitava se politička elita okupila na komemoraciji u pariškoj sinagogi.

Troje djece i jedan učitelj ubijeni su u ponedjeljak u židovskoj školi u Toulouseu, baš u tom uspavanom gradu čije se ime do sada u medijima pojavljivalo samo kao sjedište tvrtke "Airbus". Napadač, za kojeg francuski mediji pretpostavljaju da je imao rasističke motive, još uvijek je u bijegu. Prema pisanju lista "Le Point", moguće je da je riječ o jednom od tri vojnika koji su prije četiri godine otpušteni iz vojske zbog neonacističkih nazora.

Iz istog oružja iz kojeg su ubijeni djeca i učitelj u židovskoj školi, proteklih su tjedana usmrćena i tri tamnoputa francuska vojnika. Francuska vlada je proglasila najveći stupanj opasnosti od terorizma. Predizborna kampanja za predsjedničke izbore je privremeno prekinuta.

Politički apel "naciji"

Predsjednički kandidati svih stranaka već su se u ponedjeljak navečer obratili javnosti. Nicolas Sarkozy je napade nazvao "nacionalnom tragedijom". Njegov glavni protivnik François Hollande je pak pozvao "sve Francuze" da zbiju redove: "Sada nema mjesta sumnji, mi moramo nastupiti jedinstveno. Rijetki su događaji koji su nas ovako zbližili." Dakle, oba predsjednička kandidata koriste već iskušani koncept za svladavanje kriza: oni se pozivaju na jedinstvo francuske "Grande Nation" (Velike nacije) s obzirom na nesreću koja narodu prijeti "izvana".

Stroga podjela na "zdravu" jedinstvenu naciju i zlo koje dolazi izvana može se smatrati dijelom francuskog identiteta. Ali i kao posebno opasan dio argumentacije koji inače instrumentalizira desničarski tabor. "Nacionalna fronta", koju je 1972. osnovao Jean-Marie Le Pen, već se tradicionalno služi konceptom da se ono što je strano, što dolazi izvana, smatra neprijateljskim.

Nastanak francuskog nacionalizma

Francuski nacionalizam nastao je tijekom prosvjetiteljstva, uglavnom u buržoaskim krugovima, i to kao pokret koji se zalagao za samoodređenje naroda. U 19. stoljeću francuska je kolonijalna sila učvršćena upravo uz pomoć njegovanja pojma "nacije". Identifikacija s kontinentalnom francuskom kulturom postala je važna pretpostavka za održavanje jedinstva ove države čiji su dijelovi raštrkani po svim morima svijeta. Zajednički jezik je za naciju naseljenu na nekoliko kontinenata dobio prekomjerno značenje.

I dan danas za stjecanje francuskog nacionalnog identiteta od presudne važnosti nije krvna veza, odnosno francuski preci, nego rođenje na francuskom teritoriju. Nigdje u Europi pojam nacije nije u tolikoj mjeri nazočan u svim pravnim i kulturnim aspektima kao u Francuskoj. Već u samom ustavu je zapisano da nacija ima prednost pred interesima pojedinaca. Francuski jezik se na način jedinstven u Europi njeguje kao posebno kulturno dobro.

U Francuskoj se u kriznim vremenima i dan danas "nacija" uzdiže iznad svih stranačkih granica kao veliko, ako ne i najveće dostignuće francuske povijesti. Pri tome se ta ista "nacija" često instrumentalizira za različite političke ciljeve. Čim se Francuska oporavi od ovog šoka, čim se uhiti počinitelja, vjerojatno će doći vrijeme i za analize tog fenomena.

Autorice: Johanna Schmeller/Andrea Jung-Grimm

Odg. urednik: Anto Janković