Što je razlog tragedije nad Atlantikom?
2. lipnja 2009
Airbus je prije pada signalizirao da ima problema sa strujom, a nakon toga je prekinut kontakt s kontrolom leta. U trenutku nesreće iznad Atlantika je vladalo veliko nevrijeme.
Veliki putnički avioni u prosjeku svake tri godine moraju računati s tim da će ih pogoditi udar groma. Za moderne letjelice to u pravilu nije veći problem. Vanjski sloj aviona djeluje poput gromobrana. Kabina s putnicima je posebno izolirana, a udar groma sam po sebi ne bi smio dovesti do pada aviona, kaže zrakoplovni stručnjak Tim van Beveren.
"Očito je ovaj pad rezultat cijelog niza nesretnih okolnosti. Mislim da će istraga doći upravo do tog zaključka. Vrlo je realistično da su u udaru groma prestali funkcionirati električni sustavi u avionu. Možda je došlo i do kratkog spoja. Možda čak i do varičenja, što je onda eventualno prouzročilo i požar na letjelici", kaže van Beveren.
Sigurna kompanija
Zrakoplovi kompanije Air France, kako kažu stručnjaci, uživaju dobar ugled kad se radi o sigurnosnim pitanjima. Avioni te kompanije u prošlosti su rijetko doživljavali teške nesreće.
U Torontu je u kolovozu 2005. zahvaljujući pravom čudu moguću katastrofu preživjelo svih 309 putnika i članova posade. Airbus tipa 340 je prilikom slijetanja ušao u nevrijeme, skliznuo s piste - i zapalio se. Spašavanje putnika je trajalo manje od dvije minute.
Najteža nesreća u dosadašnjoj povijesti Air Francea je bio pad Concorde-a u srpnju 2000. kada je poginulo 113 osoba. Avion je pao neposredno nakon polijetanja u Parizu. Nakon te nesreće Concorde je iz sigurnosnih razloga povučen iz prometa.
sma/dw
Odg. ur.: M. Ljubičić