Wo bleibt die Impfung gegen HIV?

A sve je moglo biti kao jednostavno: uzmu se odumrle stanice HI-virusa ili neki njihovi dijelovi i ubrizgaju se pacijentu. Njegov imunološki sustav ih napadne, analizira tipična obilježja virusa, pronalazi strategiju obrane i pohrani te informacije. Na taj način je organizam spreman za susret s pravim virusom. Tako funkcionira cijepljenje kod drugih virusnih oboljenja, poput hepatitisa A, bjesnila ili dječje paralize. Ali nažalost ne i kod HI- virusa koji izaziva SIDU ili AIDS.

Naime HIV je izrazito sklon mutacijama, objašnjava Klaus Überla, virolog na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu: "Tu se i ne radi o jednom virusu, već o čitavom ogromnom jatu virusa koji se uz to još i stalno mijenjaju." Überla već 15 godina istražuje karakteristike tih virusa i pokušava pronaći cjepivo kojim bi se spriječilo oboljenje od AIDS-a. Zasad uspješno cjepivo još nije na obzoru. A on i njegove kolege su bili tako optimistični kada je 1984. HI-virus identificiran.

Brze mutacije

Ovaj virus neprestano, i to vrlo velikom brzinom, mijenja svoju ovojnicu, takoreći mijenja svoj oblik iz generacije u generaciju, objašnjava Überla: "Vrlo je teško razviti cjepivo koje bi bilo djelotvorno protiv svih tih različitih oblika virusa." Uz to je HI-virus i vrlo vješt u prikrivanju - on se tako kamuflira, da ga imunološki sustav organizma ne može prepoznati, pa se zbog toga niti ne aktivira odnosno ne napada uljeza. "Ta kombinacija stalnog mijenjanja oblika ovojnice od bjelančevine te sposobnosti prikrivanja čini da čak ukoliko je organizam i razvio antitijela, ona nisu u stanju primijetiti da je virus prodro u sustav."

Upravo zbog toga nije ni jasno hoće li španjolski znanstvenici koji su razvili novo cjepivo imati više uspjeha no drugi prije njih. Doduše, u 95 posto slučajeva kod probnih osoba zabilježen je nastanak antitijela, ali nitko ne zna hoće li ona doista spriječiti zarazu. Klinička studija koja bi dala pozitivan ili negativan odgovor na to pitanje još ne postoji.

Dosad su napravljene samo tri kliničke studije koje istražuju djelotvornost cjepiva protiv AIDS-a. U prvoj je primijenjena klasična metoda s ubrizgavanjem mrtvih stanica HI-virusa. "Tu se pokazalo da osobe koje su cijepljene tim cjepivom nisu bile zaštićene, mada su imale antitijela", objašnjava Überla.

Katastrofa u klinici

Potom su znanstvenici pokušali s drugom strategijom: oni kao osnovu za cjepivo nisu koristili bjelančevinu ovojnice virusa, već njegove proteine u kojima su pohranjene nasljedne osobine. Te proteine su ubrizgavali u bezazlene viruse prehlade koji su ih prenosili u stanice cijepljenih osoba. Računalo se s time da će se imunološki sustav na taj način suočiti s vlastitim bjelančevinama i pri tomu osposobiti za sučeljavanje s pravim virusima. Velike su se nade polagale u studiju tvrtke Merck koja je to novo cjepivo isprobavala na ljudima. Ali pokušaj je propao.

Dapače, znanstvenici su bili zgroženi rezultatima cijepljenja, kaže Klaus Überla - kod nekih osoba je rizik zaraze HI-virusom čak povećan: "Merckova studija nas je bacila nazad. Naravno da nas je iznenadila činjenica da je kod osoba koje su bile cijepljene češće dolazilo do zaraze HI-virusom od onih koje nisu bile cijepljene. To nam je veliko upozorenje za buduće kliničke studije."

Pokazalo se da je problem u tome što se HI-virus razmnožava unutar stanica imunološkog sustava kod čovjeka. Cijepljenjem su ciljne stanice bile odlično pripremljene za doček virusa, on je još lakše nego inače mogao u njih prodirati.

Nada umire zadnja

Ali, u istraživanjima koja imaju za cilj izradu cjepiva postoje i neki ohrabrujući znakovi. U jednoj kliničkoj studiji koja je provedena u Tajlandu prije dvije godine su znanstvenici testirali dva različita cjepiva koja su međusobno kombinirali. Rezultat je bio pozitivan: vjerojatnost zaraze je smanjena za 30 posto. To doduše ne zvuči jako puno, ali u međuvremenu je poznato da je uzrok infekcije HI-virusom gotovo uvijek samo jedna čestica virusa koja se probija u tijelo stanice i izaziva bolest.

"To znači da cjepivo i ne mora biti osobito djelotvorno kako bi na kraju krajeva spriječilo infekciju. Cjepivo koje je u stanju spriječiti polovicu mogućih čestica spriječilo bi i polovicu svih infekcija", naglašava Klaus Überla. Kod drugih virusnih bolesti je to drugačije: infekciju izaziva i do 100 virusnih čestica. Cjepivom kojim bi sprječavalo samo polovicu njih da prodru u stanicu uopće se ne bi ništa postiglo. Kada bi ga se pronašlo, cjepivo protiv HI- virusa bi u tom smislu bilo daleko efikasnije.

Potraga za cjepivom protiv HI-virusa je za znanstvenike ali i za industriju toliko atraktivna jer ono predstavlja u perspektivi najefikasniji i istovremeno najjeftiniji način borbe protiv širenja AIDS-a, naglašava Klaus Überla. Ovaj virolog je optimističan i uvjeren da će znanstvenicima jednog dana ipak poći za rukom razviti to cjepivo, mada dosada potraga već traje puno duže no što je on to na početku očekivao.

Autori: Brigitte Osterath / Zoran Arbutina
Odg. urednik: Anto Janković