Iran Pakistan Indien

Iran raspolaže s drugim najvećim zalihama plina na svijetu. Već to ga čini u jednoj od najkompleksnijih regija svijeta utjecajnim igračem oko kojeg se stvaraju zajednice sudbinski povezanih država. Do 2014. godine trebao bi nastati plinovod duži od 2.000 kilometara kojim bi Iran, iz kojega kreće, trebao opskrbljivati susjedni Pakistan koji pati od akutnog manjka energije. Taj divovski projekt stoji 7,5 milijardi američkih dolara. Taj "Mirovni plinovod" - suprotno svom imenu - od prvih planova prije više od deset godina uzbuđuje duhove diljem svijeta.

Između dvije vatre

Prvotno je u njemu sudjelovala Indija, no ona je iz spornog projekta izašla 2008. godine. Službeno obrazloženje: tranzitne pristojbe koje traži Pakistan su previsoke. Osim toga, Indija je nepovjerljiva prema svom susjedu i ljutom neprijatelju Pakistanu i nije uvjerena da će Pakistan moći garantirati sigurnost isporuke plina kroz nemirnu pokrajinu Balohistan.

Neslužbeno, pak, stručnjaci pretpostavljaju da se Indija pokorila pritisku SAD-a. Sjedinjene Države su se, s obzirom na zaoštravanje spora oko iranskog atomskog programa, žestoko protivile izgradnji ovog plinovoda. One su po svaku cijenu htjele spriječiti da njihov važan saveznik Pakistan postane ovisan o Iranu. Pakistan, pak, nije popustio pod američkim pritiskom. Za razliku od Indije koja je bila primorana jer je konačno željela zaključiti sporni nuklearni dogovor sa SAD-om. Teška srca je izašla iz projekta za "Mirovni plinovod" i tako pokazala da je lojalna SAD-u. No i dalje, naravno, treba plin i naftu. Trenutno petinu svoje potrošnje, koja iz godine u godinu raste, pokriva isporukama iz Irana, no New Delhi izbjegava ući u bliske odnose s Teheranom.

Kineske i ruske igre

Kina i Rusija nisu bile tako osjetljive. One vješto koriste vakuum koji je nastao povlačenjem Indije. objašnjava stručnjak za Iran Qanar Agha sa sveučilišta u New Delhiju: "Iran je trenutno ovisan o Rusiji i Kini. Bez njihove pomoći u Vijeću sigurnosti, Iran bi danas bio potpuno izoliran. Obje zemlje, pogotovo Kina, prošlih su godina žestoko investirale u Iran." Kina je, na primjer, inicirala razvojne programe, upućuje Agha: "Ceste su građane zahvaljujući kineskoj pomoći, kao i željezničke trase. Iran se pokušava - osnažen svojim novootkrivenim prijateljstvima s utjecajnim silama kao što su Kina i Rusija - suprotstaviti Zapadu. S obzirom na rivalitet između Indije i Kine, za Indiju je to posebno gorko", kaže Agha. A ni Amerikanci ne mogu biti zadovoljni ovakvim razvojem.

Različiti ideološki smjerovi

Etničke, jezične i kulturološke sličnosti između Iranaca, Pakistanaca i prije svega sjevernih Indijaca su doista zaprepašćujuće. Čitavo područje te tri zemlje danas stoljećima je bilo dio velikih povijesnih carstava. Lucknow u indijskoj saveznoj zemlji Uttar Pradesh je i danas ugledni centar za perzijsku kulturu i studije u južnoj Aziji. Sve do iranske revolucije 1979. godine su odnosi između Irana i Pakistana bili izvrsni.

No, onda je došlo do raskola, objašnjava Christian Wagner iz Zaklade znanosti i politike u Berlinu. "Do toga je došlo jer se revolucijom u Iranu probila šijitska interpretacija islama, dok se u Pakistanu pod Zia-ul-Haqom od 1977. forsirao sunitski oblik islamizacije. Te dvije zemlje počele su se kretati u potpuno različitim ideološkim smjerovima." Pritom su još posljednjih godina u Pakistanu militantne sunitske skupine počele biti neprijateljskije prema šijitskim ustanovama i obrnuto: "Iza toga se krije rivalitet između Irana i Saudijske Arabije. Vjerski sukobi u Pakistanu potpiruju se iz inozemstva, od onih koji podržavaju svoje šijite ili sunite."

Zajednički interes - stabilan Afganistan

Za Indiju je Iran od golemog značenja. Zbog toga je indijski premijer Manmohan Singh u sastanku s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom na rubu opće skupštine UN-a u New Yorku u rujnu i prihvatio njegov poziv. Zadnji ovakav službeni na najvišoj razini datira iz 2001. kada je tadašnji indijski premijer Atal Behari Vajpayee posjetio Iran. U interesu i Irana i Indije je i stabilan Afganistan i izgon talibana, objašnjava stručnjak za južnu Aziju Wagner: "Većina indijske razvojne pomoći koja ide u Afganistan ide preko Irana. Iran je trenutno jedini koridor kroz koji Indija može dalje graditi svoje trgovinske odnose, i s Afganistanom i s ostatkom centralne Azije."

Shodno čitavoj složenosti indijskog odnosa s Iranom, Indija se vrlo neobično drži u raspravi oko iranskog atomskog programa. Ona mu ne zamjera što od njega ne odustaje, samo stalno naglašava kako se zemlja koja je potpisala ugovor kojim se obvezala da neće proizvoditi atomsko oružja, njega mora i držati. Sama Indija takav ugovor nikada nije potpisala.

Autor: Priya Esselborn/ Dunja Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković