Što sjevernokorejski vojnici (ne) smiju vidjeti u Rusiji

Odluka od slanju borbenih trupa, odnosno uključivanje u rusku agresiju na Ukrajinu, sigurno će ojačati partnerstvo Pjongjanga s Moskvom. S druge strane, to će za tisuće sjevernokorejskih vojnika biti prvi susret s vanjskim svijetom, u kojem će biti konfrontirani s drugačijim načinom života i drugačijim idejama.

Teško je verificirati koliko točno vojnika Sjeverna Koreja šalje u ruski rat protiv Ukrajine, no zapadne obavještajne službe tvrde da je u regiju Kursk već poslano više od 10.000 sjevernokorejskih boraca. Tamo bi trebali pomoći Rusima u borbi protiv ukrajinskog prodora na ruski teritorij.

Iako se radi o ekspediciji u ratnu zonu, vojnici s Dalekog istoka će tijekom svog boravka u tim krajevima, odnosno dugog putovanja s ruske istočne granice u Aziji do zapadne granice prema Europi vjerojatno imati priliku vidjeti i relativno blagostanje u ruskim gradovima i mjestima. Vjerojatno će konzumirati i bolju hranu nego kod kuće, odnosno dobiti bolje plaće nego one koje mogu očekivati nakon povratka u njihovu domovinu.

 „Mnogi od tih vojnika su jednostavno dečki s farmi iz provincije, ili mladi časnici koji će sada po prvi put u svom životu vidjeti kako izgleda svijet izvan granica Sjeverne Koreje. To će im sigurno pomoći da shvate da je njihova zemlja izolirana i ekstremno siromašna“, kaže za DW Andrei Lankov, profesor povijesti i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Kookmin u južnokorejskom Seoulu. Lankov je inače rođen u Rusiji: „I oni će se sigurno zapitati zašto i njihova zemlja nije tako bogata kao Rusija.“

Povratak sa statusom "junaka”

A svi oni koji uspiju preživjeti bojište, vratit će se kući u Sjevernu Koreju i s nekim idejama koje su u kontradikciji s onim što tvrdi režimska propaganda. A ona uporno inzistira na verziji prema kojoj je Sjeverna Koreja jedna od najsretnijih i najnaprednijih nacija svijeta. No, analitičari ipak upozoravaju na to da vojnici nakon povratka svojim kućama neće biti spremni otvoreno iznositi kritička razmišljanja, pa čak ni u krugu svojih obitelji ili prijatelja. Sjevernokorejska tajna policija je na lošem glasu, poznata je po tome da nema milosti prema bilo kakvoj vrsti kritike režima ili društva – takve se stvari automatski tretira kao izdaju, što za sobom povlači i izricanje ozbiljnih kazni.

“Ti su ljudi odrasli svjesni činjenice što ne smiju reći, i sigurno im neće pasti na pamet da glume suicidalne heroje i da pričaju o svojim iskustvima”, dodaje Lankov. “Oni će sigurno profitirati od te aure junaka nacije, a Kim Jong Un (sjevernokorejski lider, nap. red.) će ih izdašno za to i nagraditi.”

“Ono što će oni vidjeti ili činiti u Rusiji će sigurno utjecati na te vojnike, ali ne možemo očekivati da će to imati bilo kakav politički značaj, barem ne u idućih nekoliko desetljeća”, napominje stručnjak.

Restriktivna politika režima

Sjevernokorejske vlasti već desetljećima sustavno rade na tome da se domaće stanovništvo izolira od stranih ideja i utjecaja izvana. Ta je kampanja posljednjih godina intenzivirana, sve je brutalnija: vlasti rigorozno i višegodišnjim kaznama zatvora sankcioniraju sve one ljude koje se uhvati da slušaju stranu muziku, gledaju strane filmove, odnosno građane koji pokuša(va)ju pobjeći u Kinu. Povod za uhićenje u ovoj izoliranoj azijskoj zemlji ponekad može biti i činjenica da netko nosi određenu vrstu odjeće ili ima neku specifičnu frizuru, pod uvjetom da državni službenici procijene da se tu radi o rezultatu utjecaja, odnosno inspiraciji iz inozemstva.

U Rusiji, pak, časnici i oni koji se brinu oko sjevernokorejskih vojnika, neće moći u potpunosti zaštititi pridošlice s Dalekog istoka od utjecaja izvana, smatra Dan Pinkston, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Troy u Seoulu.

“Bilo je i nekih izvještaja o tome da su sjevernokorejske trupe zrakoplovima iz trening-kampova na krajnjem istoku Rusije bile prebačene na bojište, moguće je da su odlučili da ih prevoze avionom kako jednostavno ne bi bili u prilici iz vlaka, dok se voze po zemlji, vidjeti kako izgledaju ruski gradovi”, kaže ovaj profesor za DW. I dodaje da je vrlo lako moguće da su mnogi od tih vojnika po prvi put u svom životu letjeli avionom.

Kad kapetani postanu generali…

S obzirom na raniju praksu režima u Sjevernoj Koreji u odnosu prema ljudima koji su bili u inozemstvu, na primjer na privremenom radu u Rusiji ili u Kini, moguće je i da će vojnici nakon povratka kući biti podvrgnuti programu svojevrsne prilagodbe ili preodgoja, prije nego što im se dozvoli da se ponovno uključe u sjevernokorejsko društvo.

Lankov, profesor sa Sveučilišta Kookmin u Seoulu, slaže se u svakom slučaju s procjenom da će ti vojnici nakon povratka u Sjevernu Koreju biti „pomno nadzirani“. I dodaje: „Oni koji se vrate bit će svjesni činjenice da bi za njih moglo biti opasno ako bi odlučili da pričaju o onome što su vidjeli u Rusiji.“

Ipak je naš sugovornik uvjeren u to da će povratnike trajno pratiti iskustvo života izvan Sjeverne Koreje, odnosno „očigledno blagostanje“ u drugim zemljama: „Ne očekujem naravno da će odmah pokrenuti revoluciju, ali kapetani koji služe u Ukrajini za par godina će postati generali, a i dalje će ih pratiti određene dvojbe. A s vremenom bi te njihove dvojbe po pitanju sjevernokorejskog sustava mogle postati značajne.“

Tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku.