Quo vadis?

U gradovima širom Italije proteklih nedelja došlo je do erupcije demonstracija protiv referenduma. Transparenti na kojima piše"Ne" mogli su se videti širom Rima. Nosili su ih grupe, koje nisu mogle biti heterogenijeg i različitijeg sastava: neo-fašisti, konzervativni katolici, pokret "Pet zvezdica" za borbu protiv establišmenta, anti-useljenička "Lega Nord", Berluskonijeva "Forca Italia", pa čak i članovi Demokratske partije italijanskog premijera Matea Rencija. Od kada su populistički pokreti počeli da se šire Evropom i SAD i od kada su "politički establišmenti" i etablirane vlade počele da padaju, jedva da se i ovde mogu izbeći poređenja sa američkim izborima i bitkom oko Bregzita.

S jedne strane u Italiji deluju liberalni političari-centristi, koje podržavaju vodeći biznismeni i zvezde sa kulturno-umetničke scene - predvođeni tenorom Andreom Bočelijem, Oskarovcem Paolom Sorentinom i slavnim kuvarom Masimom Boturom. Oni javno ističu svoje "Da!" i zagovaraju seriju reformi u cilju racionalizacije zakonodavnog procesa u Italiji i uvođenja političke stabilnosti u zemlju, koja je u proteklih 70 godina promenila 63 vlade.

Na suprotnoj takozvanoj "Ne!" strani nalazi se široki spektar razočaranih građana, koji su svedoci stalnog pada standarda u proteklih deset godina i stopom nezaposlenosti od 40 posto među mladima.

Svoju ljutnju i bes su u reči pretopili Mateo Salvini, lider esktremno-desničarske partije Lega Nord i lider pokreta Pet zvezdica Bepe Grilo. "Renci se strašno plaši izbora 4. decembra. On se ponaša kao ranjena životinja koja napada svakog ko je u njenom vidokrugu", rekao je Grilo, pre nego što je uporedio "Da!" birače sa "serijskim ubicama".

Ustavna kriza

Ono što je ubrzalo divlju političku oluju u Italiji je serija, po mišljenju većine, loše napisanih ustavnih reformi, koje su imale za cilj da zakonodavni procesa u Italiji naprave transparentnijim. No, čini se da je ono što je izgledalo dobro na papiru, samo povećalo nesigurnost u Italiji.

Kao i mnogi Italijani, Brunela Busćiko, kustoskinja i majka troje male dece, je neodlučna. kako da glasa, rastrzana između želje za većim promenama i nepoverenjem i zbunjenošću onim što se predlaže. "Često sam imala osećaj da se u Italiji stvari pokreću a sada se više ništa ne kreće", izjavila je ona za DW, čekajući na autobus u blizini svog doma u Rimu. "Zemlji su potrebne promene, ali u isto vreme je vrlo teško razumeti to što se predlaže. Previše se ide u detalje. Kako prosečni ljudi onda mogu da razumeju za šta da glasaju?"

Ukoliko bude usvojen, referendum bi ograničio moć italijanskog Senata najpre smanjenjem broja senatora sa 315 na 100. Senat ujedno ne bi više birao u svoje redove članove koje bi imenovale italijanske regije. "Osloboditi se fenomena koji se naziva "perfetto bicameralismo" - "perfektna dvodomnost" a koji podrazumeva jednak odnos snaga između Gornjeg i Donjeg Doma parlamenta - pomoglo bi da se otvori put kroz zapetljani zakonodavni proces u Italiji", kažu pobornici "Da!" strane. Promene će dati više snage onoj političkoj partiji koja pobedi na izborima, ma o kojoj stranki se radilo, uz dodatna bonus-mesta u parlamentu.

To je deo koji najviše muči protivnike, već zabrinute da će izgubiti svoje pravo glasa u izboru senatora. "Ovde se radi o promeni koja će postaviti velika ograničenja demokratskoj participaciji vlasti u ovom društvu", kaže Masimo Veloni, profesor ustavnog prava na Univerzitetu "Federico II" u Napulju. Veloni kaže da razume želju naroda da glasa sa "Da!" za nešto - što može koristiti Renciju i što on spretno koristi. Međutim, on tvrdi da priče o solidnom Ustavu zapravo neće pomoći Italiji.

Berluskoni reloaded

"Ideja koja stoji iza predloga gospodina Rencija je da ljudi idu na izbore i da biraju svoju vladu na pet godina, a tek nakon pet godina ponovo je proveravaju i glasaju, sviđala im se ona ili ne. U rasponu od tih pet godina ljudi bi trebalo da drže jezik za zubima. I to je upravo ono što ne funkcioniše ", kaže Masimo Veloni za DW.

Renci je prvobitno rekao da će dati ostavku ako pobede oni koji na referendumu budu glasali sa "Ne". To je obećanje povukao kada je video ankete i prognoze koje pokazuju da će verovatno izgubiti, da bi mu se u poslednjih nekoliko sedmica ponovo vratio. Ono što je sada zaista dovedeno u pitanje - što većina ljudi otvoreno priznaju - je da je na kocki politička budućnost njihovog premijera.

"On je na čelu stranke koja bi trebala biti leve orjentacije, ali koja danas ne predstavlja nijednu od tih vrednosti. To je još jedna mutacija nakon 25 godina Berluskonijeve vladavine - tzv. Berluskonizma. Renci je kao Berluskoni broj 2, ", kaže Alberto Lupo Janeli, bivši operski pevač. "Ironija za mene, kao nekoga ko sebe smatra levo orijentisanim, je da sam uhvatio sam sebe u razmišljanju kao i krajnja desnica, bez obzira što imamo potpuno različite stavove i što to radim iz sasvim drugih razloga", rekao je Janeli za DW.

Ali, baš kao što mnogi Italijani koriste referendum da daju oduška svojoj frustraciji izazvanoj politikom Rencija i njegove političke klase, drugi bi ga mogli iskoristiti da blokiraju rast i jačanje pokreta Pet zvezdica, kojeg smatraju pokretom političkih amatera populističke orjentacije, koji je sada najveća prijetnja Demokratskoj partiji.

"Moglo bi doći do bumeranga odnosno suprotnog efekta u odnosu na pokret Pet zvezdica", kaže Vera Caperuči, profesor savremene evropske istorije na Univerzitetu LUISS. "Mnogi Italijani možda neće izaći da glasaju na referendumu ali su svedoci nesposobnosti lidera iz pokreta Pet zvezdica u pogledu vođenja zemlje, pogotovo ovde u Rimu," kaže ona, aludirajući na politički haos u administraciji nove gradonačelnice Rima iz pokreta Pet zvezdica Virginie Pet Rađi. "Stoga, mnogi ljudi koji čak i ne žele reforme, mogli bi da glasaju na kraju za njih. To bi jednostavno bio potez protiv pokreta "Pet zvezdica"", zaključila je Caperuči.